Sri Meher Baba bio je čovjek velike moralne discipline i ljubavi prema Bogu. Njegov nam život pokazuje da Boga nije briga za kastu ili socijalni status, već za ljubav u našim srcima i nesebičnost kojom služimo.
Sri Meher Baba bio je svetac dvadesetog stoljeća čije se nasljeđe može primijetiti u raznolikosti njegovih sljedbenika i predanika, kao i u mnogim dobročinstvima i služenju. Sri Meher Baba nije se osvrtao na sustav kasta primajući sljedbenike i ne pokazujući nikakvu razliku između kasti. Visoku kastu ili nedodirljive – sve ih je učio jednako.
Svoje predanike je podučavao moralnom životu, ljubavi prema Bogu i nesebičnom služenju. Osim učenja, živio je upravo ta načela, uspostavljajući školu, bolnicu i sklonište za siromašne i niže kaste.
Bio je bistro i živo dijete, aktivno u školi, ali ne posve duhovno. Tek se u devetnaestoj godini, dok je tugovao zbog smrti oca, njegov život promijenio i okrenuo potrazi za Bogom. Kako priča govori, vozio se biciklom kroz Pune na putu do predavanja kada je osjetio da se mora zaustaviti i na trenutak sjesti pored jedne starice. Pokazalo se da je ova žena velika svetica po imenu Hazrat Babajan i svojim dodirom probudila je u njemu čežnju i ljubav prema Bogu. Imali su nekoliko takvih susreta tijekom godine dana dok nije u njemu potpuno probudila spoznaju Boga.
Prema svem vanjskom izgledu, činilo se da je poludio. Počeo je odbijati hranu i spavanje, a često su ga pronalazili kako besciljno luta gradom. Roditelji bi ga bezuspješno vodili liječnicima koji su tražili lijekove ili druge tretmane. Na kraju je svetica koja ga je dovela do duhovne spoznaje uvjerila njegovu majku da nije lud, ali nije dala drugi konkretan odgovor.
Tijekom sljedećih nekoliko godina, Sri Meher Baba primio je vodstvo nekoliko drugih velikih svetaca, uključujući Upasnija Maharaja, Shirdija Sai Babu, Tajuddina Babu i Narayana Maharaja. Godine 1925. započeo je doživotni zavjet šutnje, komunicirajući sa svojim predanicima prvo pisanom riječju, a kasnije znakovnim jezikom koji je sam razvio i tumačem.
Proveo je nekoliko godina šireći svoju duhovnu poruku i učenja širom Indije, a kasnije i na Zapadu. Počeo je okupljati predanike u tom procesu prije nego što je naglo drastično promijenio način života 1949. godine, zajedno s nekolicinom odabranih bliskih predanika. Nazvali su ovu promjenu načina života Novim životom i odbacili svu imovinu i odgovornost u potrazi za životom potpune bespomoćnosti. Slijedeći stroga pravila i prvenstveno skrivajući se, molili su za hranu i uzimali samo ono što im se nudilo. Očekivalo se da će svatko tko im se pridruži imati potpuno prihvaćanje i optimizam u bilo kojoj situaciji u kojoj se nađu. Svatko tko se nije mogao snaći, zamoljen je da ode.
Živjeli su tako tri godine prije nego što se Sri Meher Baba odlučio vratiti u svijet i svojim putovanjima, šireći svoju duhovnu poruku i učenja.
Sri Meher Baba napustio je tijelo 1969. godine u dobi od 79 godina. Njegovo tijelo bilo je smješteno javno u krevet od ruža i leda te tako očuvano tjedan dana kako bi ljudi mogli odati počast. U tjednima koji su prethodili njegovoj smrti, planirao je veliki darshan u gradu. Njegovi su predanici smatrali razboritim i prikladnim održati veliki događaj unatoč odsutnosti domaćina. Nazvali su ga ‘Posljednji darshan’, a prisustvovalo mu je tisuće ljudi iz cijelog svijeta.
Sri Meher Baba bio je čovjek velike moralne discipline i ljubavi prema Bogu. Njegov nam život pokazuje da Boga nije briga za kastu ili socijalni status, već za ljubav u našim srcima i nesebičnost kojom služimo.
Paramahamsa Vishwananda ima relikvije Sri Meher Babe u svojoj ogromnoj kolekciji u Muzeju svetaca Indije u Shree Peetha Nilayi, tako da ih ljudi mogu štovati i učiti od svakog svetca te, čineći to, približiti se Bogu.
Izvorni tekst na engleskom pročitajte OVDJE.
