UŽIVO IZ VRINDAVANA: SATSANG
SHREE GIRIDHAR DHAM ASHRAM, 21. OŽUJKA 2020.

U današnjem satsangu putem prijenosa uživo, Paramahamsa Vishwananda nastavio je odgovarati na različita pitanja ljudi širom svijeta.

Jai Gurudev svima!

Pitanje: Je li moguće da se u ovom svijetu može uspostaviti istinski mir i sreća bez ikakvih patnji ili će ovaj svijet maye uvijek biti mjesto patnje?

Zapravo, svi shvaćaju sreću na svoj način. I neki ljudi pronalaze sreću čak i što su ovdje na ovom svijetu, jer se unutar ovog svijeta maye Gospod također skriva. Oni koji opaze Gospoda kroz taj veo maye, postižu pravu sreću.

U Bhagavad Giti Krishna je u 13. poglavlju, u 25. stihu, objasnio različite načine da dosegnemo Božansko. Rekao je da neki uspijevaju samim Jastvom, neki spoznajom, a neki karma jogom. U 26. stihu nastavlja objašnjavati da i oni koji su u tamasičnom načinu imaju različite načine u postizanju istog.

Dakle, ako to analiziramo, vidimo da je mnogima otvorio načine da ga dostignu. Veliki mudraci imali su to znanje. Nije da samo jedna vrsta ljudi može dostići Gospoda, već su svi pozvani da ga dostignu na bilo koji način, odakle god bili. Neki koji sjede u dubokoj meditaciji i smirenog su uma, imaju taj unutarnji vid; oni imaju tu vezu sa samim Gospodom. Oni koji svojom inteligencijom ne misle da kada govorim o znanju, govorim o knjiškom znanju, već o unutarnjem znanju kada su um i intelekt u mirnom stanju i određen stupanj nevezanosti je shvaćen i proveden u praksi. Kad čovjek ima takvo razumijevanje, tada, naravno, put znanja također čini čovjeka prosvijetljenom.

Tada imamo one koji ne mogu meditirati te zapravo ne mogu učiniti puno; oni pronalaze sreću u služenju drugima, u činjenju stvari, zaboravljajući najprije na sebe. Karma joga znači zaboraviti na sebe, pomagati drugima i biti sretan zbog nekog drugog.

Dakle, vidite, nije samo jedan od načina na koji možemo pronaći pravu sreću, nego unutar toga moramo znati koji je glavni cilj. U pitanju je rečeno: „Ako bismo mogli pronaći u ovom svijetu maye”, da, možemo, jer Gospod prebiva u svemu. Kad to jasno vidimo i duboko razumijemo da je On cilj, tada se mijenja naš način gledanja na stvari; tada shvaćamo da sve što radimo, iz bilo koje perspektive, ma gdje se nalazili, to radimo za Njega. A to je ono što moramo duboko staviti u sebe i stalno se podsjećati na to. Vrlo često se to lako zaboravlja jer kad krenemo u svijet, zarobljeni smo ljepotom vanjskih stvari i na to lako zaboravimo. Tada je važna japam. Kada radimo japam, kad izgovaramo Gospodovo ime, stalno se podsjećamo na Njegovu prisutnost, stalno se podsjećamo da sve što radimo, naš život je za Njega i mi smo Njegovi.

Dakle, gdje god se nalazili, što god radili, nikad ne zaboravite na to. Nastavite izgovarati. Čak i ako nemate malu, recitirajte Njegovo ime.

Znate, ovdje u Vrindavanu kamo god krenete, svi će vas pozdraviti Radhe, Radhe. Kamo god pogledate, na drvetu, na zidu, svugdje ćete vidjeti kako piše Radhe. Dakle, to je podsjetnik; kamo god krenete, vidjet ćete da postoji slika Božanskog, ljudi će reći: „Radhe, Radhe”. Vidjet ćete da je na zidu zapisano kao podsjetnik da nikad ne smijete zaboraviti Božansko što god radili, ma gdje se nalazili i da je On s vama.

Pitanje: Kako možete zatražiti oprost od nekoga kome ste zgriješili ako nije moguće ponovno vidjeti tu osobu?

To je pitanje koje ljudi često postavljaju. Ako je osoba umrla ili je više ne možete sresti, a u sebi imate žaljenje i osjećate da ste trebali tražiti oprost dok je ta osoba bila živa, glavno je da u sebi imate iskreno žaljenje. Ako imaš iskreno žaljenje zbog toga, “trebao sam tražiti oprost”, znaj da ti je oprošteno.

Prvo morate naučiti oprostiti sebi. Kad pogriješite, možete reći da ta osoba nije u pravu ili je ‘x, y, z’ u krivu, ali i vi ste dio toga. Zato osjećaš duboko žaljenje u sebi, znaš, čak i ako kažeš: „Da, trebao sam tražiti oprost, ali te osobe nema.” Ali prvo morate naučiti oprostiti sebi jer ruka ne stvara zvuk sama od sebe. Za stvaranje zvuka potrebne su dvije ruke. Dakle, pogreška je dijelom i to što ste je sami napravili. Dakle, naučite pronaći oprost u sebi. Oprosti sebi, budi u miru. Bez obzira na to gdje je ta osoba, živa ili ne, možete li se suočiti s tom osobom ili ne, ako naučite oprostiti sebi, bit ćete slobodni od toga. Automatski će doći do oprosta.

Često vidite kako ljudi idu okolo i pitaju, oni pogriješe, a zatim traže oproštenje: „Oh, žao mi je.” Oni to zapravo ne misle. U tome nema snage. Jer, vidite, jezik samo govori; nema kosti na jeziku, pa ga je vrlo teško kontrolirati! Ljudi kažu samo: „Žao mi je”, a onda nastavljaju s istim stvarima. Tada nema pravog oproštenja. Jer kad se dogodi pravi oproštaj, to osjećaš u sebi. Kad iskreno zažalite, osjetite tu bol u sebi, znate da vam je oprošteno. Zbog boli koju osjećate, zbog iskrenosti koju osjećate u sebi, vaša atma je oprostila sebi. A automatski, kad si oprostio sebi, Bog će ti oprostiti. I sama osoba, bez obzira je li osoba živa ili ne, odakle god da je atma, taj oprost doći će i vama. I ovo je iskrenost prvog pitanja: „Je li mi stvarno oprošteno od te osobe, je li mi ta osoba oprostila?“ Prvo naučite oprostiti sebi.

Pitanje: Koja je razlika između vjere da se o svemu brine Guru i Bog i očekivanja da se Guru i Bog brine za sve?

Gledaj, kad imaš vjere, znaš da što god radiš, Milost će biti s tobom i bit će dobro što god bilo. Neće biti prijevare, neće biti osjećaja tuge da nije bilo tako. Znate da: „Da, vjerujem da Guru i Bog znaju što je najbolje i što god mi daju, prihvaćam to.”

Dok kad imate očekivanja, razlika je u tome što kažete: „Da, znate, vjerujem da Guru i Bog to rade, ali mora biti onako kako ja želim da bude.” A kada se to ne dogodi onako kako vi očekujete, osjetit ćete puno tuge, osjetit ćete puno frustracije i bijesa. Dakle, sve to dolazi s očekivanjem.

Sam gospod Krishna rekao je da su glavne stvari zbog kojih um ne može biti miran očekivanja. Kad ljudi imaju očekivanja, na prvo mjesto stavljaju svoje potrebe. Oni stvarno ne vjeruju. Ne uistinu. Oni kažu: „Da, vjerujemo u Gurua, u Boga vjerujemo”, ali oni zapravo ne vjeruju. Kažu: „Da, vjerujemo, ali mora biti onako kako ja želim da bude.“ Dakle, tu nastaju frustracija i nesretnost, raste ljutnja. Dakle, kada stvarno vjerujete u Gurua i Boga, sve što se dogodi, potpuno je prihvaćanje toga. A kad dođe do potpunog prihvaćanja, vidjet ćete da će sve teći.

Pitanje: Znajući da živimo u isto vrijeme na Zemlji kao i naš dragi Satguru, ponekad se možemo osjećati toliko blagoslovljeno da se osjećamo kao da smo već oslobođeni. Je li to tako ili je to zapravo vrijeme kada se moramo maksimalno potruditi za svoje oslobođenje?

Ne. Vidite, kad živite i imate tu milost da budete sa Satguruom ovdje u ovoj ravnini, u ovo vrijeme, to je veliki blagoslov. Nije da morate naporno raditi, ali morate jednostavno naučiti slušati. Vrlo je često vrlo teško slušati što Guru traži jer je vrlo jednostavno. Pokušavate zakomplicirati život i pokušavate uzeti život zdravo za gotovo, pokušavate i taj odnos shvatiti zdravo za gotovo, znate, ali nemate u svakom životu tu priliku. A ako vam je Bog pružio tu priliku, smatrajte sebe zaista blagoslovljenim. Nemojte sebe samo smatrati blagoslovljenim i sjediti okolo, nego smatrajte se blagoslovljenim i učinite sve što je moguće da postignete ovu milost, jer Guru ima nešto. Guru ima blago koje mu je jako drago i spreman ga je dati kad primijeti da ste spremni.

U 11. poglavlju, u 4. stihu Bhagavad Gite, Arjuna se molio gospodu Krishni. Čak je i u 3. poglavlju rekao: „Ako vidiš da sam spreman, molim te, daj mi viziju tko si.” U 11. poglavlju, u 4. stihu rekao je: „Ne znam koliko sam spreman. Ne znam mogu li se nositi s onim što želim vidjeti, ali znaš, ti imaš tu milost, i ako misliš da sam spreman, ako vidiš da se trudim biti spreman i vidiš da sam toga vrijedan, molim te daj mi to.“ Istu stvar atma traži od Gurua. Ovdje ste u tom trenutku. To je blagoslovljen trenutak u kojem živimo, ali “moram se pripremiti da to primim.”

Inače, vidio sam mnoge ljude koji su milošću Božjom, kroz mnoge karme iz prošlosti, kroz svoje samskare iz prošlosti, milošću koju su činili kroz mnoge živote, pronašli utočište na Stopalima svog Gurua, ali nisu se mogli nositi s Guruovom milošću. Dakle, ono što morate moliti: da se pripremite stvarno proučavajući učenja koja je dao Guru. Stvarno ovo je vrijeme u kojem vas poziva da saznate o svom putu. Da zadobijete dublje razumijevanje zašto ste na tom putu, zašto vas je Bhagavan pozvao da budete vaišnava. Iznad svega, zašto ste ljudsko biće? Što to znači biti ljudsko biće? I to je ono što je važno.

Prvo, prije nego što prihvatite svoje božansko Jastvo, morate naučiti prihvatiti svoje ljudsko ja. Ako ne možete prihvatiti svoje ljudsko ja, kako se možete nositi sa svojim božanskim Jastvom? Kada pogledate svoju ljudsku stranu, vidite sve mane, vidite svu negativnost u sebi, usredotočite se na to, ne želite se mijenjati, pa kako možete prihvatiti svoje božansko Jastvo? Dakle, Guru čeka da se te stvari transformiraju. Kad ste spremni nositi se s nečim većim, tada će vam Guru to dati. A ovo je milost koju Guru ima, znate. A to je najveće blago koje on posjeduje; kako biste bili spremni primiti nešto više što možete razumjeti samim umom.

Jai Gurudev svima!

Šaljem vam svima puno ljubavi i veliki zagrljaj!

Izvorni govor na engleskom pročitajte ovdje.

X