PITANJA I ODGOVORI UŽIVO IZ VRINDAVANA SHREE GIRIDHAR DHAM ASHRAM, 27. OŽUJKA 2020.
U današnjem satsangu putem prijenosa uživo Paramahamsa Vishwananda odgovarao je na pitanja o pogreškama, samopouzdanju, laskanju i pretvaranju.
Jai Gurudev svima!
Dakle, možda ste primijetili da sam, dok sam ranije radio japu, malo kašljao. Zapravo vidite, vrlo sam osjetljiv na propuh. Dakle, kad god puše vjetar, to je za mene grozno. Zato upravo sada nosim ovaj šal, ne radi kašlja, da vas sve uplašim!
Ah... Stvarno se radujem, čak i ako vas sve ne vidim, ali znajući da ste svi tamo, stvarno je lijepo, zajedno pjevamo. To pokazuje da smo vrlo snažna obitelj i da smo ovdje jedni za druge. Tu sam zbog vas, a vi ste ovdje zbog mene i zbog svih. A to je ono što obitelj čini, i to je ono što nas čini i jakim u nama samima. Dakle, gdje god se nalazili, bilo da ste u karanteni ili ne, lijepo je imati ovo zajedničko vrijeme s vama. Kao što sam vam rekao, uživam u tome. Nadam se da i vi uživate.
Prolazeći životom, donosimo odluke koje možda nisu ono što Bog i Guru planiraju za nas te uviđamo da smo pogriješili. Kako možemo živjeti s tom pogreškom i prilagoditi se Bogu i Guruovom planu B?
Aaah... Baš smiješno! U životu ćete praviti puno grešaka dok stvarno ne budete usklađeni s Božjim i Gururovim planom. A ta pogreška zapravo nije greška. To je proces učenja. U procesu učenja postajete svjesni da greške ne treba ponavljati. Dakle, nije greška. To je, kao što rekoh, proces učenja.
To me podsjeća na priču. Čovjek je, nakon bezbrojnih borbi i neuspjeha u svom životu, odlučio odustati od svega i povući se u šumu. I tako, dok je ulazio u šumu, sreo je mudraca. Čim ga je sreo, naklonio mu se i rekao: „Molim te, prosvijetli me, što da radim? Borio sam se cijeli život, neuspjeh nakon neuspjeha. Nemam uspjeha kada su svi okolo vrlo uspješni."
Mudrac je rekao: „Slušaj, dragi moj, ne trebaš odustati. Samo shvati što te je život učio." I pokazao je na dvije biljke. „Pogledaj ove dvije biljke. Vidiš li ove ogromne bambuse koji rastu vrlo visoko, i ovu paprat." Dakle, gledajući to dvoje, rekao je: „Vidiš, istovremeno sam posadio sjeme paprati i sjeme bambusa. Dok sam ih zalijevao i pazio na njih, paprat je počela rasti vrlo lijepo, vrlo brzo, vrlo zeleno i postala je vrlo lijepa, ali bambus? Stalno sam ga zalijevao, nastavio sam ga paziti, ali u njemu nije bilo ni traga života. Nije rastao. Ali nisam prestao paziti na sjeme bambusa i nisam prestao paziti na paprat. Paprat je u međuvremenu rasla, cvjetala je prekrasno zeleno i divno. Kako je vrijeme prolazilo, sjeme bambusa ostalo je isto, ništa se nije događalo. Kao da tih pet godina prošlo. I nakon pet godina, u sjemenkama bambusa pojavila se klica. Kako je mali izdanak bambusa počeo rasti, u roku od šest mjeseci iz tih je malih sjemenki izraslo stotine metara bambusa."
Mudrac je rekao: „Misliš li da bambus nije rastao? Zapravo je rastao. Rastao je prema unutra i prema dolje. Jačao je svoje korijenje da bi mogao držati ono što će doći kasnije. Dakle, u roku od godine dana taj je bambus bio toliko visok. Ali da biste imali toliko visoko stablo ili deblo, potrebni su vam jaki korijeni." Slično ćete se u životu susresti s mnogim neuspjesima, baš poput djeteta. Kad dijete počne hodati, često će padati. Ali dijete će opet ustati i opet će pokušati hodati. Zamislite ako bi dijete odlučilo: „U redu, pao sam, završavam, sve zaustavljam." Mislite li da bi dijete hodalo? Ne, ne bi hodalo.
Dakle, u životu postoje životni primjeri koji vam se nađu na putu da vas ojačaju. Ako to tako vidite, vidjet ćete da postoji takav proces učenja kroz koji se prolazi. Naravno, kad prolazite kroz to, teško je to vidjeti, ali sjedite mirno i promatrajte sami svoj život koliko ste puta pali, ali ste ustali. Sve su to iskustva koja su vas dovela tamo gdje ste sada. A vaš život nije loš; imate divan život. To je ono što morate vidjeti. Oči su vam dobro, nos je dobro, usta su dobro, zdravlje vam je dobro, nema koronavirusa, nema drugih virusa, ništa; budite zahvalni na samom životu. Istina, bilo bi divno da što god molili Boga, Bog vam samo dobaci, ali biste li iz toga nešto naučili? Ne, iz toga ne biste naučili. Vrlo često, ono što lako dobijemo, uzimamo zdravo za gotovo. Ali ono za što radimo, cijenimo. Dakle, gledajte na sve što dolazi da je to od Njega i da je to za vas proces učenja.
Često mi crta između ponosa i samopouzdanja izgleda doista mutno. Jedno je loše, a drugo se čini dobrim, ali koja je stvarna razlika?
Zapravo, istina je, između ponosa i samopouzdanja postoji tanka linija. Vidite, u ponosu je ego jako prisutan. U samopouzdanju ne pokazujete svoj ego. Jučer se postavilo pitanje o poniznosti pa je ovako: Kad ste ponosni na sebe i imate ovaj veličanstveni ego koji je vrlo moćan, svijet se vrti samo oko vas, vi ste središte svega. Što god radili vrti se oko "ja, ja, ja, moje, moje, moje i moje, moje, moje". To je ono što zbog ponosa radite.
Ali kad imate samopouzdanje, nećete se zamarati oko 'ja, moje i moje', napravit ćete ono što morate, uživat ćete u svemu što radite. Jer, vidite, netko tko ima ponos mora se neprestano mučiti oko hranjenja svog ega. Stalno moraju razmišljati o sebi. Stalno moraju razmišljati: „Što da kažem tim ljudima da me ta osoba prihvati? Kako mogu usrećiti tu osobu? Zapravo, ne želim da budu sretni, želim da ja budem sretan." Dakle, stalno ste zauzeti drugima. Stalno razmišljate što drugi misle o vama. Uvijek se radi o vanjskom gledanju na vas. Jeste li sretni na taj način? Ne, nikada nećete biti sretni, jer isto to činite i drugima, isto rade i drugi vama. Ali toga niste svjesni jer su ponos i ego toliko zadovoljni, toliko su radosni, da toga niste svjesni. Kad biste bili svjesni? Kad vas jedan od njih povrijedi. Vidite? Jednom kada vas netko povrijedi, taj ego je slomljen. Tada se počnete zamarati: „Zašto se to dogodilo?" jer je povrijeđen vaš ponos, povrijeđen je vaš ego.
Dok kod samopouzdanja to je potpuno suprotno. Kad imate samopouzdanje, ne radi se o tome kako vas drugi vide, već o tome kako vidite sebe. Trudite se da postanete netko, ne ono što ljudi vide u vama, ne ono što morate pokazati drugima, ali dođete do ovog samoprihvaćanja kakvi jeste. Nije važno hoće li vas svijet prihvatiti ili ne, svijet, vidjet će vas kroz boju naočala koje nose. Ali naočale moraju biti čiste. Dakle, velika je razlika između ovo dvoje. A kad sjednete i analizirate svoj život, vidjet ćete. Kad ste ponosna osoba, nikad niste zadovoljni ni sa čim. Čak i ako vam se da nešto najljepše, nikad ne biste bili zadovoljni. Ali ako ste samouvjerena osoba, čak i u najmanjoj stvari bili biste zadovoljni. Dakle, ovo zadovoljstvo, to je što imate.
Bio jednom jedan svetac. Gondavalekar Maharaj. Među njegovim predanicima bio je vrlo poznat i vrlo obrazovan čovjek. Bio je veoma poznat u Maharashtri i, naravno, Maharaji je također bio poznat kao veliki svetac. Tako je jednog dana jedan od Maharajijevih učenika došao k njemu i upitao: „Maharaj, mene muči jedno pitanje. Molim te, reci mi, ti si tako jednostavan čovjek, a ovaj čovjek, drugi, obrazovani, ima sve; ima novca, ima ime, ima slavu, sve, ali vidim da on dolazi k tebi. Zašto takav čovjek koji ima sve treba doći k tebi?"
Gondavalekar Maharaj mu je rekao: „Gle, on može imati sve materijalno, možda ima sve znanje, vrlo je obrazovan, ali to ne čini da neko bude zadovoljan. Kad dođe ovamo, osjeća zadovoljstvo u sebi."
Dakle, kad budete zadovoljni sobom, bit ćete najsretnija osoba. Vrlo je jednostavno, ali često volimo komplicirati svoje živote. Volimo tražiti problem kad nema problema, jer nas uvijek brine gledište drugih; uvijek nas brine što ljudi misle o nama. Ali oni koji su na duhovnom putu ne bi se trebali zamarati tim, jer ste svojim putem naučili poštivati život, poštivati svakoga i voljeti sve kakvi jesu. Ovo je veoma važno. Kada govorimo o Ljubavi, govorimo o tome kako Gospod, kako Giridhariji voli sve. A to dolazi s prihvaćanjem: prihvaćanjem sebe i prihvaćanjem svih.
U Bhagavad Giti, u 13. poglavlju, u 34. stihu, Bhagavan je rekao da postoji jedno Sunce koje osvjetljava cijeli svijet. Kao da postoji jedna svijest koja osvjetljava vaš intelekt, vašu svjesnost i sve. Dakle, ako to Sunce osvjetljava cijeli svijet, priroda samog Sunca je to osvjetljenje. Kad imamo dan i noć, nije da će Sunce spavati, kao što često kažemo. Ne, Sunce uvijek sja. Svijest unutar vas uvijek sja. Neka se probudi njegova priroda; neka se probudi ta svjesnost. Dakle, kad se ta svjesnost probudi u vama, ona će prirodno zračiti svoju prisutnost i kroz tu prisutnost sve se osvijetli. Baš kao i Sunce: u prisutnosti Sunčevog sjaja sve postaje blistavo. Sunce se ne trudi. Sunce uvijek sja. Tako je, kad ste usredotočeni na sebe, kada ste u miru sa sobom, vaša sama prisutnost će donijeti okolo transformaciju.
Kako možemo znati jesu li Guru i Bog sretni s nama pošto znamo da nam ne želiš laskati?
Laskanje... To je sve što svi traže. Kad nešto dobro učinite, volite da vam zahvale, volite da vam se laska. Guru i Bog to ne čine jer oni vrlo dobro znaju kada je ego učenika, predanika, polaskan, postoji opasnost. Ali vrlo često ljudi to vole čuti.
U svom sam životu vidio mnogo ljudi. U moj život su došli mnogi ljudi koji su očekivali da im se laska, s očekivanjem da će mi biti rečeno "hvala". Ali ako ste pravi guru, onda ono što radite, što god da predaniku dopustite da uradi kao služenje, ako kažete 'hvala' i ako im laskate, oni neće primiti milost, neće primiti punyu. Zato pravi majstori nikada ne kažu "hvala" jer su oni tu da uzdignu svoje učenike, a govorenje "hvala" stvara određeno očekivanje, jer, vidite, to nikad nije završeno. Jednom kad nekome kažete "hvala", ta osoba kaže: „Ah, da, sada sam učinio nešto prekrasno. Dakle, ako sam učinio nešto predivno, želim to učiniti opet. Viđen sam na vrlo dobar način u očima Gurua i Boga." Ali Guruove i Božje oči nisu poput vaših fizičkih očiju. Oni ne gledaju samo na ograničenje onoga što radite, već i preko toga.
Jednom je postojao sufijski svetac, Junayd. Dakle, Junayd je uvijek hvalio Boga u svemu. Preselio se na određeno mjesto gdje je bio jedan ludi čovjek. Dakle, ovaj bi stari čovjek od prvog dana uznemiravao i činio sve da život Junayda bude jadan. Sve! Noću bi vrištao kad je Junayd sjedio u meditaciji, pravio je puno buke i tako dalje. Učinio mu je život uistinu paklenim. Tako je jednog dana Junaydu, nakon četiri dana toga, bilo dosta i rekao je: „Zašto sam došao na ovo mjesto?" Rekao je: „Dobro, molit ću Boga da ga ubije." Dakle, on se molio i rekao: „O, Bože, ovaj je čovjek užasan. Molim te, možeš li ga ubiti?“
Vidite, tijekom Junaydova života, Bog mu nikad nije govorio. Ali tog dana Bog je odlučio da mu odgovori! Dakle, čuo je glas Božji, koji je govorio: „Junayde, došao si ovamo prije samo četiri dana i žališ se na svog susjeda. On je ovdje 60 godina i ja sam bio njegov susjed. Bio sam susjed svih i nemam problema s njim. Jesi li se zapitao zašto imaš problem s njim kad ja nemam problem s njim?"
Od tog dana Junayd se nije molio da se netko promijeni. Naučio je poštovati i voljeti sve takve kakvi su bili. U ovome vidimo da vrlo često problem nije u nekome drugome. Problem je u nama. Kad imamo problem, svoj problem pravimo problemom drugih. Projiciramo ga na druge jer ne možemo prihvatiti. U ovoj priči učimo prihvatiti Božju volju, kao što je Junayd prihvatio.
Naučite prihvaćati sve što radite. Božje oči i oči Gurua uvijek su uprte u vas. Laskanje i "hvala" i tako dalje samo su otrov koji pravi majstor ne čini. Zašto bi On uzeo tu punju od vas? Vidite, kad nešto učinite za majstora - u redu, radite nešto s takvom revnošću da biste ugodili majstoru - i u toj revnosti, znate li koliko punye primate, koliko zasluga dobivate? Te zasluge tijekom služenja postaju nešto. Ali s priznanjem ili laskanjem majstora sva je ta punya potpuno ništavna; sve se to punya uklanja u potpunosti. (Vrlo često vam ljudi ne objasne kako funkcionira punya.)
Dakle, zato ćete vidjeti da ne kažem "hvala" svojim predanicima. Nije da im nisam zahvalan. Vrlo sam zahvalan za sve što rade. Vidim to, znam za to, ja sam s njima, ali nikad ne bih laskao njihovom egu, jer ne želim oduzeti tu punju. Kroz tu punju oni mi se približavaju, približavaju se Giridhariju, Bogu. Zašto bih to poništavao? Zašto bih to uklanjao?
Jako sam zahvalna i zaista jesam… mogu vam nešto reći: Tako sam zahvalan na svojim predanicima i volim ih. Ne moram im govoriti koliko ih volim. Mislim da oni to znaju. Jer ako bih im rekao: „Volim te, volim te, volim te", povećava li to tvoju ljubav? Ne povećava jer duboko u sebi siguran sam da znate koliko vas volim. A vi duboko u sebi znate koliko sam vam drag. Riječi imaju ograničenje, ali naša je veza od srca k srcu, a to je jezik kojim se povezujemo, jezik srca. I to je ono što želim. Želim da svi duhovno rastete i da ta veza postane toliko jaka da ne postoji ništa što bi je moglo pomaknuti. Zato majstor ne laska egu predanika.
Zašto se ljudska bića uvijek pretvaraju?
Ah... Postoje i drugi ljudi koji se ne pretvaraju. Vidite, ranije sam rekao, vrlo često ljudi vole biti u dobrom svjetlu. Vole biti "politički korektni". Zato se ljudi pretvaraju. Cijeli život, od malih nogu kroz obrazovanje društvo te je učinilo takvim i uvijek je tražilo da se pretvaraš da budeš onaj koji nisi. Vrlo je teško prihvatiti ljude onakvima kakvi jesu.
Duhovnost vam govori drugačije. Zaboli te što društvo misli, budi svoji! Znaš? Kada kažem: „Zaboli te što društvo misli ", ne kažem da ih ne poštujete, ali budite tko ste, bez obzira prihvaćaju li vas ili ne. Inače, postajete rob društva i rob toga kakvima ljudi žele da budete. Pogledajte svoj život; oduvijek ste se pretvarali. Jeste li ikad nešto napravili osjećajući samopouzdanje: „Želim to učiniti bez obzira na sve, baš me briga za svijet, baš me briga za sve, pustite me da budem i izrazim se takav kakav jesam?" Koliko vas je to učinilo? Ne baš mnogo. Uvijek vas muči što će ljudi reći. Uvijek vas muči što će ljudi misliti o vama. Nemate pouzdanja da izazovete svijet. Zbog toga se plašite biti to što jeste. Bojite se reći što želite reći.
Dakle, prestanite se pretvarati. Budite svoji. Znajte da vas voli takvima kakvi jeste. On vas je stvorio! Da li Bog u svojoj kreaciji griješi? Bog ne griješi u svome stvaranju. Stvorio vas je onakvima kakvi jeste - jedinstveni - i voli vas takve kakvi jeste. Naučite da poštujete sebe i da volite sebe kakvim vas je stvorio.
Izvorni govor na engleskom pročitajte ovdje: