SATSANG ZA VRIJEME ONLINE DARSHANA
12. STUDENOGA 2020.
Paramahamsa Vishwananda je za vrijeme online darshana održao satsang koji dijelimo sa svima.
Primio sam vrlo lošu vijest. Bio sam vrlo uzbuđen da idem u Mauricijus. Upravo sam čuo da imaju prvi slučaj kovida. Jedna osoba trči okolo. Nadam se da neće uvesti karantenu Mauricijus.
Jedna stvar u životu. Čovjek mora u životu raditi stvari zbog kojih će biti ponosan. Što god radili morate biti sretni sa sobom. Morate biti sretni s onim što radite. Ako je to vrlo konkretno i vrlo pozitivno, uvijek ćete biti zadovoljni sa sobom.
Često se želimo dokazati u očima drugih ljudi. Činimo stvari tako da drugi mogu potvrditi i hvaliti nas. Ali to nije stvarno zadovoljstvo. U trenutku kad vas netko pohvali, u sljedećem će vas netko poniziti. To je prirodno. Neki ljudi će biti sretni zbog vašeg uspjeha, a neki neće biti sretni zbog vašeg uspjeha. Ali, dokle god ste u svojoj vlastitoj vjeri i snazi i ako ste zadovoljni zbog toga što radite, uvijek ćete se kretati naprijed u životu.
Bila jedna škola hram u Japanu gdje su učenici dolazili učiti budizam. To je bilo vrlo zabačeno područje, vrlo jednostavno i vrlo lijepo mjesto. Dakle, učenici bi došli ondje i učili kod učitelja. Jednog dana učitelj ih je htio naučiti integritetu.
Okupio ih je i rekao im: „Pogledajte moja draga djeco, ja bivam starijim pa mi je teško brinuti se o samostanu, brinuti se o hramu. Jednu stvar moramo učiniti. Moramo spasiti hram od zatvaranja. Okupio ih je sve u dvorani i objasnio im da u susjednom gradu ima mnogo bogatih ljudi. Učinite jednu stvar, odite svi u grad i slijedite bogataše i kad ih vidite da idu ulicom i da nema nikoga, i da vas nitko ne može vidjeti, ukradite im novčanik.“
Bili su šokirani. Nisu razumjeli zašto im učitelj to govori. Učitelj im je uvijek govorio da ne kradu, da je to loše. A sada im govori: „Sačekajte kad budu nasamo i kad vas nitko ne može vidjeti, tada ukradite.“
Tada su upitali učitelja: „Učitelju, ti si nam rekao da je pogrešno krasti.“
A učitelj je odgovorio: „Ponekad je dobro ukrasti, ali jednu stvar morate učiniti, morate ukrasti da vas nitko ne može vidjeti.“
Svi su bili zbunjeni. Počeli su izlaziti iz dvorane, a učitelj je gledao kako odlaze. Onda se okrenuo i vidio jednog učenika kako sjedi. Upitao ga je: „Zašto ti nisi otišao s ostalima?“ Odgovorio je: „Učitelju, malo sam zbunjen. Rekao si da nas nitko ne smije vidjeti kad krademo, ali ja mogu vidjeti samog sebe. Ne mogu sakriti od samog sebe, pa kako mogu ukrasti?“
Učitelj je bio vrlo sretan i rekao je: „To je ustvari lekcija koju sam vas htio naučiti. Ali nitko nije shvatio što sam rekao. Ti si shvatio da bez obzira što radio, savjest sve vidi. Ne možeš sakriti od sebe. Možeš sakriti od svih ostalih, ali ne možeš sakriti od sebe. Odi i pozovi svoje prijatelje prije nego nas dovedu u nevolju.“
Otišao je i sve ih pozvao natrag. Učitelj je rekao: „Ti im reci odgovor.“ Rekao im je što ih je učitelj htio naučiti.
Dakle, što god radili u životu, uvijek je prisutno sebstvo koje sve vidi. Ako ste centrirani u sebi, kada je vaš um, intelekt apsorbiran u sebstvo, tada se samospoznaja počinje buditi. Tada se ljubav budi. Tada se savjest razotkriva. I što dublje uđete u to, ako imate predanost prema Bogu, tada se Božansko počinje otkrivati.
Dakle, u životu, svaki trenutak kada osjećate da ste sami, nikad niste sami. Svi vaši prošli životi su s vama. Sav identitet koji imate iz toliko mnogo života, sve je s vama. Pa kako možete biti sami? Imate sve te programe u sebi. Stoga se ponovo povežite s time tko vi jeste.
Na satsangu je bilo pitanje kako izabirem swamije i rishije? Ustvari, kada vidite Božji vrt i kad vidite da je to cvijeće za Njega, takvi su predanici. Vrt Gospodov. Oni su posebno cvijeće. Različito cvjetaju. I naravno, to cvijeće nije namijenjeno svijetu. Predanici nisu namijenjeni svijetu. Oni pripadaju samom Gospodu.
Guru uzima taj cvijet i donosi taj cvijet do stopala Gospodovih. A Gospod, to je gdje oni pripadaju.
Paramahamsa Vishwananda