Približavajući se Hanuman Jayantiju, pozvani smo razmišljati o poniznosti Hanumana. O njemu često mislimo kao o velikom sluzi, ako ne i o najvećem sluzi Gospodinovom. Njegov je um ostao usmjeren na ime Rama, djelovao je samo u službi Rame, a kao što ćemo vidjeti u nastavku, Ramu je držao ustoličenim u hramu svoga srca. Ali da bi postao takav sluga Rame, Hanuman je prvo morao biti ponizan. Bez poniznosti ne možemo služiti.

Paramahamsa Vishwananda rječito opisuje poniznost, fokus i ljubav koju je Hanuman imao prema Rami u svom komentaru na Hanuman Chalisu. U biti, On detaljno opisuje same osobine koje smo pozvani razvijati u sebi te izrasti u Gospodinove bhakte.

 

ODLOMAK IZ KOMENTARA PARAMAHAMSE VISHWANANDE O HANUMAN CHALISI

Za Hanumana je sve jednako, ali u svetom imenu Rama pronalazi veliko blaženstvo i veliko zadovoljstvo! Njegovo oduševljenje nije ni u čemu materijalnom! Ne uživa ni u čemu izvanjski sjajnom. Svoje oduševljenje ne nalazi u velikim dvorcima ili palačama! Ne nalazi oduševljenje u ljudima! Ne nalazi svoje oduševljenje u pohvalama! Ne nalazi svoje oduševljenje u bogatstvu!

Njegovo oduševljenje nalazi se samo u Ram Namu, u dva sloga imena Rama! Dakle, Rama i Sita prebivaju u njegovom srcu.

Nakon što se Rama vratio u Ayodhyu i bio okrunjen za kralja, svi su bili prisutni na kraljevskom dvoru. Rama je Hanumanjiju poklonio bisernu ogrlicu za njegovu službu, za posao koji je obavio. Naravno, biserna ogrlica nije ništa! Za Njega, kralja Ayodhye, mogao je mnogo toga dati Hanumanu. Ali znao je da Hanuman nije vezan za te materijalne stvari. Iz uljudnosti, iz zahvalnosti, kao da kaže: ‘Hvala!’, Njemu je, ali neizravno, dao svoju bisernu ogrlicu. Naravno, Hanuman je bio svjestan da Rama zna da nije vezan ni za što drugo osim za samog Ramu. Vječno je oženjen gospodinom Ramom. Tada je Hanuman svojim ustima počeo lomiti svaki biser, gledajući unutra i bacajući ga. Naravno, ljudi na dvoru, svi ministri i mudraci koji su bili tamo počeli su govoriti: ‘O moj Bože! Kako je nezahvalan ovaj majmun! Zaista je majmun! On je životinja, nema nikakvu inteligenciju! Kralj mu je dao vrlo skup poklon i pogledajte što s njim radi! Kako je nezahvalan! ’I tako su mu počeli govoriti:‘ Kako si nezahvalan! Što radiš? Zašto lomiš sve bisere i bacaš ih? ’Zatim je Hanuman rekao: ‘Tražim svoga Gospodara unutar ovih bisera. Tražim svog gospodina Ramu i Situ unutar ove materijalne stvari. ‘

Vrlo je važno razumjeti što je Hanuman radio u tom trenutku. Neizravno je govorio: ‘U materijalnim stvarima nikada nećeš naći Gospodina!’ Zato kažem: ‘Kakva korist?’ Ovo je danas ovdje, sutra ga više neće biti! To je On radio. Lomio je bisere i bacao ih. Beskorisni su! Ne vežite se za to! Neka se vaše srce veže za nešto što je veliko! Mudraci su rekli Hanumanu: ‘Ako si toliko mudar koliko te ljudi hvale, onda bi trebao znati da su Rama i Sita u tvom srcu. Čini se da ne znaš da su Rama i Sita u tvom srcu. Zato ih tražiš u biseru!’

U tom trenutku Hanuman, vlastitim rukama, razdera svoje srce (zamislite prizor u tom trenutku!) i u njegovom srcu svi su mogli vidjeti Ramu i Situ kako tamo sjede. Rāma lakhana sītā mana basiyā – ‘mana’ znači srce – u njegovom srcu su Rama i Sita. Oni su vječno prisutni i to je ono što je natjerao ljude da razumiju. Srce nije samo organ za pumpanje krvi. Tu prebiva Gospodin. U duhovnosti govorimo o duhovnom srcu, o hridaya-čakri, središtu u kojem nalazimo Gospodina. Ovdje On vječno sjedi. Hanuman je otvorio svoje srce i rekao: ‘Ovdje Rama i Sita sjede u mom srcu. Ja sam njegov vječni sluga. Ja sam njemu predan, On je predan meni, naša srca su jedno! ‘

To se događa u životima mnogih svetaca, također i kršćanskih svetaca, na primjer, svete Terezije od Ávile. Uvijek je govorila: ‘Moje srce probolo je koplje moga Gospodina.’ Ljudi su uvijek mislili da je luda. Prije umiranja rekla je ljudima oko sebe: ‘Kad umrem, uzmite moje srce i vidjet ćete da je moje srce probodeno Njegovom ljubavlju.’ I to je bila istina! Kad je umrla, uklonili su joj srce i vidjeli da je srce probijeno i da je na njemu bio križ. Takvo je srce predanika! U nekome tko se preda Bogu, srce je probodeno Njegovom ljubavlju. Svakako je i kod Mirabaiji bilo isto, jer je u svojim pjesmama toliko napisala o tome kako joj je srce probodeno ljubavlju. Ovdje je Hanuman imao svoje srce probodeno ljubavlju Rame i Site.

 

Neka naše molitve na ovom Hanuman Jayantiju (i svaki dan nadalje) budu postojane u hvaljenju Gospodina, neka naše djelovanje bude stabilno u služenju Gospodinu i neka svoje nadahnuće pronađemo u poniznosti Hanumana kako bismo i mi mogli znati i služiti Gospodina s takvom predanošću.

 

Izvorni tekst na engleskom pročitajte OVDJE.

 

X