SATSANG U ASHRAMU SHREE PEETHA NILAYA, 5. SRPNJA 2020. Dana 5. srpnja 2020. Paramahamsa Vishwananda govorio je o dragocjenosti ljudskog života i ulozi gurua u životu predanika.
Dojmove s Gurupurnime pogledajte ovdje. Jai Gurudev svima! Prvo, svima blagoslovljena i sretna Gurupurnima! U životu, kao što se kaže, i sam život jedna je od privilegija koje čovjek ima. Jedna je od najtežih stvari: postići ljudski život. U shastrama se kaže da nakon što prođete kroz bezbroj rađanja i umiranja, dođete do točke postizanja ovog ljudskog života. Unatoč tome što ga je tako teško postići, ipak Božjom milošću primamo ovaj ljudski život. Za što? Znate, vrlo često je to pitanje. Kada pogledate svijet, vidimo da ljudi ne ostvaruju životni cilj. Usprkos tome što su došli mnogi učitelji, i sam Bhagavan je došao podsjetiti čovječanstvo, iako čak i znajući koliko je taj ljudski život dragocjen, ljudi ništa ne čine. Ovdje je guru vrlo važan u čovjekovom životu. Guru dolazi kao podsjetnik što je život. Možemo živjeti život poput životinje (koji ste živjeli toliko života). Čak i dok ste ljudsko biće, vi [i dalje] živite život kao životinja, bez cilja. Ulazite u život bez cilja. Ono što radite u životu, to čini i životinja. Životinje također moraju raditi za svoju hranu. Imaju i svoje obitelji. Onda, koja je razlika između vašeg života i života životinje? Zato shastre kažu da je sticanje ljudskog života jedan od najdragocjenijih darova koje je Božansko dalo, koje je dao Bhagavan. Ali kako to shvatiti? Vidite, kad gledamo svijet, svijet je vrlo lijep. Maya je lijepa. I besciljno ćete ući u taj ciklus rađanja i umiranja. Od toga nema spasa. Ako vas netko ne podsjeti, nastavit ćete se rotirati u istom ciklusu rađanja i umiranja. Dakle, uloga gurua je da vas podsjeti da se morate osloboditi toga. Zato sam, dok sam sjedio ovdje, gledao ovu prekrasnu sliku kralja Rishabhadeva. Znate, u Srimad Bhagavatamu, 5. pjevanju, 5. poglavlju, 18. stihu, rekao je jednu lijepu stvar: dao je opis gurua. Danas vidite na ovom svijetu da imamo puno takozvanih gurua, zar ne? Svima koji su ponešto naučili dodijelili su naslov gurua. Kralj Rishabhadeva je u ovom stihu pitao: „Što je osobina gurua?” Prvo, guru mora biti slobodan, što znači da um gurua nije vezan za ovaj svijet; vezan je uz samog Božanskog. Ako je um gurua vezan za Božansko, onda će samo on moći dati Božansko, zar ne? Ako je vezan za krumpir, dat će vam samo krumpir. Ako je um vezan za novac, on će samo davati… ne, neće vam dati novac. On će vam oduzeti novac. Ne daje vam! To vidite i danas. Ne mogu vam dati Bhagavana. Zato kažu: „Ne, budi sretan.” To je jedino što vam mogu dati. Mogu vam dati samo sreću ovog svijeta, ali ne mogu vam dati vječnu sreću. Kralj Rishabhadeva rekao je da je osobina gurua da može osloboditi osobu iz ciklusa rađanja i umiranja. Tada čovjek može biti ne samo guru. Tada čovjek može biti otac, majka, muž ili duhovni učitelj. Pokazuje vam tu osobinu koju trebate imati. Ako se ne možete osloboditi iz ciklusa rađanja i umiranja, nemate tu osobinu da biste bili kvalificirani kao duhovni učitelj, pa čak ni kao otac, majka, muž… tko danas ima tu osobinu? Ljudi su toliko vezani za ovaj materijalni svijet misleći da je to jedina sreća i da ne postoji ništa drugo, ali gledajući ljude, jesu li oni zaista sretni? Ne, toliko su ispunjeni strahom i brigom. Oni se boje što će donijeti sljedeći dan. U životu ste toliko nesigurni u sve. A ovo je uloga gurua. Vidite, guru ne želi da ljudi lutaju u tom ciklusu rađanja i umiranja, lutaju u toj bijedi koju nazivaju srećom. On kaže da čovjek mora biti slobodan od toga. Sloboda ne znači: „Da, sve vaše brige su ovdje prestale.” Ne. To znači dostići ono božansko blaženo stanje koje držite u sebi, ništa drugo. Ta je osobina vrlo važna. Kao što rekoh, danas imate toliko mnogo takozvanih gurua. Idete malo naučiti jogu i izađete s diplomom gurua. Zar ne? Naučiš malo, misliš da već toliko znaš da moraš početi učiti druge. I svi žele drugima govoriti kako živjeti svoj život, ali ne gledaju sebe. Ako ne možete spasiti sebe, kako možete spasiti nekoga drugog? Ako sami plivate u samsari, plivate u  zabludi; ako i sami plivate u fantaziji, a opet, želite ići spasiti nekoga drugog, to je nemoguće. Zato se kaže da su samo oni koji mogu dati Božju milost drugima, oni pravi koji postaju gurui. Ako je netko usredotočen na Božansko, znači samo na Božansko. Kad se usredotočite na Božansko, ostaje vam samo Božje. ‘Vi’ niste tamo. U Bhagavad Giti,  u 4. poglavlju, 34. stihu, Bhagavan Krishna je rekao: „Pronađi utočište.” To je ono što On traži od Arjune: da pronađe utočište na stopalima gurua.  Kako se pronalazi utočište na stopalima gurua? S poštovanjem i služenjem guruu. Rekao je da se ne pronalazi utočište ‘samo tako’: „U redu, pronašao sam utočište. Primio sam inicijaciju i predanik sam.” Ne, taj stav pronalaženja utočišta znači da čovjek mora biti ponizan. Poniznost nije samo tek tako postignuta. Poniznost je iz samog srca. Zato na bhakti putu, kada govorimo o poniznosti, vidite kako ljudi pozdravljaju jedni druge, kako pozdravljaju gurua? Uvijek padnu na svoje lice. (Ne trebate pasti na lice. Ozlijedit ćete se…) Ali time se kaže: „S poštovanjem i služenjem guruu”. To nije samo poštovanje poput: „U redu, klanjam se, napravit ću predstavu, pokazujem da se klanjam”, već služenje guruu. Služenje guruu ne znači samo raditi sevu koju radite. Ne. Mora se dogoditi unutarnja transformacija. Služiti gurua znači: „Slijedim ono što guru kaže, ako sam zaista voljan preobraziti se.“ U današnje vrijeme ljudi uvijek kažu: „Da, želim se promijeniti, želim se transformirati, želim biti duhovan“, jer je to pomodno, zar ne? Ali kad se zaista treba promijeniti, zapravo se nitko ne mijenja. Promijene se na dva tjedna, tri tjedna, a zatim se vraćaju svojem uobičajenom ja. Bhagavan je rekao da se gurua ne preispituje nego ga se pita: „Kako ti mogu služiti i kako se mogu promijeniti? Kako mogu biti tvoj instrument? Kako mogu promijeniti ovu ego osobnost koju imam?“ Naravno, danas se sjećate samo ovog života, ali ovaj život je nastavak mnogih života. Pa, kako to mogu transformirati? Preispitujte. Preispitujući sebe u odnosu prema guruu, guru će najprije raditi na toj osobi. Prvo morate polirati, zar ne? Ako imate grub kamen, kao kad vidite dijamant… Pa, ne znam jeste li ikad vidjeli nebrušeni dijamant na ovom svijetu, ali je poput normalnog kamena. Ako pogledate nebrušeni dijamant, to je samo grubi kamen koji možete pronaći. Ako nemate znanje o tom dijamantu, jednostavno ćete vidjeti normalan kamen. Ali guru vidi drugačiju stvar. On vidi: „Kako mogu polirati taj kamen?“ Dakle, tada počinje poliranje. Ovdje preispitujete. Poliranje znači transformiranje: preobražavanje samog uma, a ta će se transformacija dogoditi samo znanjem. Znanje nije samo knjiško znanje. Znanje dolazi u mnoštvu aspekata u kojima ćete naučiti transcendirati  ograničen um u um koji je neograničen. Ta konačna stvarnost koju znate o sebi mora se transformirati u beskonačnu. Kada kažete: „Vodi me iz tame u svjetlost, vodi me od neistine do istine, od smrtnosti do besmrtnosti“, kažete: „asato mā sad gamaya, tamaso mā jyotir gamaya“. Kada uzmete cijele Vede i sažmete ih, postaju samo ova mantra: asato mā sad gamaya, tamaso mā jyotir gamaya, mṛtyor mā (a) ‘mṛtām gamaya. Možete li to zamisliti? Cijele Vede pretvoriti u ova tri retka! To je bit života. Prvo ponavljate kao mantru, zar ne? ‘Asato mā sad gamaya, tamaso mā jyotir gamaya’. ‘Asato mā’, vodi me od neistine do istine. Kakva je to neistina? Što je ta ‘laž’? Ta je laž zabluda koju smo sami sebi nametnuli kroz bezbroj života. Ta laž je da mislimo da smo sretni što smo ovdje. Ili: „Bit ćemo sretni. Ako imam majku koja nije bila dobra majka, možda ću u sljedećem životu imati bolju majku i tada ću biti sretan. Ako imam muža i nisam sretna, možda ću u sljedećem životu biti sretna. Ako to nisam imao u ovom životu, kad to budem imao u sljedećem životu, bit ću sretan s time.“ Vidite, besciljno prolazite kroz život tražeći sreću u nesreći.
asato mā sad gamaya: „Vodi me od neistine do istine. Paramahamsa Vishwananda
Tko vas čini nesretnim? Sami sebe, zar ne? Činite sebe beskrajno nesretnim u toj zabludi, ali ipak tražite: „Vodi me od neistine do istine.“ A kad se guru pojavi da vas nauči istinu, to je zastrašujuće. Istina znači da morate otpustiti sve što znate, sve što mislite da znate o sebi, sve što ste naučili, kako biste se ponovo mogli napuniti novim stvarima, novim razumijevanjem. To je ono što prvi dio te mantre znači: vodi me od neistine. Ovaj svijet je lijep i svaki dio ovog svijeta ima potencijal samog Bhagavana, ali opažate li tu moć Bhagavana? Ne bih rekao da je to iluzija. Iluzija vam je prekrila um da ne opažate stvarnost koja se nalazi iza svega. Zato je Bhagavan rekao u Giti: „Moji predanici me opažaju svugdje, u svemu.” Kakvo je to stanje predanika? Znati je jedno, a shvatiti je drugo! Voditi nekoga od neistine do istine jest putovanje; to je životno putovanje. To nisu samo riječi koje kažete. Želite li izaći iz te nestvarnosti u stvarnost? Ovo je vaš duhovni put kojim ste krenuli, a guru je tu da vas podsjeti na to. Ali želite li da vas neprestano podsjeća? Zastrašujuće je, zar ne? Netko vam govori, ne, živite život koji nije stvaran, ali s vaše strane, što ćete reći? „Ne, ne, ne, ne, vrlo je stvaran. Volim svoj život.” Ali to je drugačija stvarnost. Vaša stvarnost temelji se na ograničenoj stvarnosti. Vaša se stvarnost temelji samo na: „Da, sretan sam ovdje, sutra nisam sretan. Dan nakon sutra sam sretan. Yo-yo efekt, zar ne? Imate ovaj yo-yo efekt. Svi ste prošli kroz to. Jednog dana ste jako lijepi, blaženi, jako je lijepo. Tako nazivate blaženstvo, a sutra to blaženstvo nestaje. To je ono što guru ne želi. On želi da budete u stanju blaženstva. Zato sljedeći stih kaže: „Vodi me iz tame u svjetlost.” Znate, to nije prekidač, kao električni prekidač koji uključujete i isključujete! To je tama neznanja koju ste nakupili. Bhagavan je rekao da morate ispitivati. Ovdje je važno znanje. Naravno, guru, jednim klikom prsta može dati sve, ali biste li se mogli nositi s tim? Ne, ne biste. To vam kažem iz iskustva. Ljudska bića, ako nisu nadišla svoj mentalni sklop, ako nisu otpustili ono što misle da znaju o nadilaženju svojih ograničenja, nikada se neće moći nositi s onim što im guru može dati. Zbog toga mnogi dolaze na duhovni put, a mnogi također odlaze s duhovnog puta, jer ne mogu upravljati svjetlošću. Znate, svi misle: „Da, mogu se nositi sa svjetlošću”. Kao što je Arjuna rekao Krishni: „Želim vidjeti Tvoju moćnu formu i želim…“, ali kad je to vidio, kakva je bila njegova reakcija? Bio je šokiran. Nije se mogao nositi sa svjetlošću Bhagavana; nije se mogao nositi s tom stvarnošću. Ista se dogodilo u Isusovu životu, kada je Petar otvorio usta i rekao: „Da, da, imam vjeru, doći ću k Tebi!” Isus je rekao: „Dobro, dođi! Izađi iz čamca, hodaj po vodi.” Što se dogodilo? Izašao je iz čamca, stao je na vodu, ali tada mu je um počeo raditi, strah mu je počeo poskakivati u umu i počeo je tonuti. Isus je bio tu da ga drži, inače bi se jadni momak utopio! Ista stvar je: ljudska bića se utapaju u ovom obmanjujućem svijetu koji nazivaju srećom, a guru dolazi da im olakša, da ih izvuče iz te ‘sreće’. U svojoj su čahuri, sretni su zbog toga i vrlo su zadovoljni svojim životom. Kad pitate ljude, vrlo često ćete ih čuti kako govore, ako ih pitate: „Kakav je vaš život?“  Oh, naš život, zadovoljni smo u svom životu. Sretni smo sa svojim životom. „Dakle, ljudi su izgradili ovaj obmanjujući svijet oko sebe, misleći da su sretni, ali kad stvarnost uđe unutra, vidite da zapravo nisu sretni. Shvaćaju da baš i nisu sretni. Nalaze se u toj zabludi, s tim neznanjem unutar svog uma i nedostaje im pravo znanje. Kad se pojavi guru, dat će to znanje, ali oni ga moraju primiti i pokušati ga provesti u praksi. Zatim, vodi me od smrtnosti do besmrtnosti. Koliko ljudi zaista poznaje sebe? Čak ni na duhovnom putu mnogo ljudi ne poznaje sebe. Oni znaju što im um diktira. Znaju da je netko živ, a netko mrtav. To je sve. Ali Bhagavan je rekao: „Ne, ti si besmrtan, ti si atma.” Dakle, kojim bi sebe nazvao? Ako ste preuzeli datoteku koju imate u svojoj Brahma-nadi, to je mjesto u kojem se čuva sva pohrana. Vaš ‘tvrdi disk’. Ako biste je preuzeli, šokirali biste se koliko ste imena, oblika, života i koliko aspekata imali. Kojim biste se nazvali? Eh? Koji si ti? Tko si ti? Postoji samo jedna stvarnost koja jesi, a nadilazeći onu smrtnost koju nazivaš ‘ti’ (onaj aspekt koji vidiš izvana), otkriva se samo On. Zato je u 34. stihu, 4. poglavlju iz Gite On rekao da je potrebno poštovanje i služenje guruu i ispitivanje: „Kako se mogu spasiti?” Ali kad to budete pitali, morate biti spremni i na primanje onoga što guru daje. Ne samo sjediti, ispitivati i spremati u skladište. To ste činili mnogo života. Ne, kada ispitujete, morate biti spremni slušati, biti spremni suočiti se s izazovima, spremni preobraziti i nadići svoja ograničenja. Kao što je rečeno u nastavku stiha, Bhagavan je rekao da je guru vidio vrhovnu stvarnost, guru prebiva u toj vrhovnoj stvarnosti i spreman je dati, i on će dati, ali on će dati samo kad ste spremni. Poput 11. poglavlja Bhagavad Gite, gdje je Arjuna rekao: „Ako sam samo spreman, molim Te, otkrij mi svoj pravi aspekt. Znaš, spreman sam vidjeti, nestrpljiv sam da Te vidim u Tvojoj konačnoj stvarnosti, ali najprije vidi jesam li spreman.” Na isti način guru priprema osobu. Znate, na različite načine se mora dogoditi ta transformacija da bi taj ograničen um prešao u um neograničenosti: iz uma koji je usredotočen na zabludu u um koji je i sam božanski. Ovo je kvaliteta gurua, gdje je spreman dati vrhovno blaženstvo, spreman je čak i otkriti Bhagavana, podariti Bhagavana ljudima, predanicima, ali čovjek mora biti spreman za Njega. A uloga gurua je da ga pripremi i dade najdragocjeniji dar koji ima. Znate, danas ljudi idu guruima: „Molim te, učini me sretnim. Daj mi kuću. Molim Ti se svaki dan, molim Te, daj mi muža. Molim te, daj mi ženu. Molim te, daj mi djecu. Molim te, daj mi…“ Znate, svi traže konačnu sreću misleći: „Ako posjedujem ovu stvar, bit ću sretan.“ Prije nekoliko dana netko mi je napisao i rekao: „Guruji, imam sve u svom životu, ali jedino nemam sreću. I ne znam kako biti sretan.” Koliko stvari imate u životu? Gomilate toliko mnogo stvari! Slično tome, vidite, imate stav da vam nikada nije dovoljno. Morate imati ovo, morate imati ono, morate imati tu stvar da bi bili sretni, ali ipak, na kraju vidite da čak i s posjedovanjem toliko mnogo stvari, gdje je sreća? Ne govorim o sreći koja je ‘danas si sretan, sutra nisi sretan’. Ne, govorim o sreći koja  ne prestaje. Svakodnevno postajete sve sretniji. I još uvijek smo na lekciji ovih pandemijskih stvari, znate, gdje možete vidjeti stanje uma ljudi. Znate, sve one stvari za koje misle da će ih usrećiti ,ne čine ih sretnima jer ono što ih je činilo sretnima bio je strah od gubitka života! Ono što će vas istinski učiniti sretnim jest da shvatite da je život najvažnija stvar. Ali ipak, to nitko ne želi shvatiti. Kad sjedite na smrtnoj postelji, tada ćete reći: „Ah, sada želim ići živjeti život”? Nažalost, to je stvarnost ovog svijeta. Da ljudi shvate da su izgubili najdragocjeniji dar koji su imali, a to je ovaj trenutak. U životu su izgubili vrijeme. Sjedeći na samrtnoj postelji, a onda pogledaju unatrag, „Što sam postigao? Ništa. Svoju sam sreću stavila na muža, ženu, djecu…“ Ali kad umireš, nitko nije s tobom. Ako budete imali sreće, oni će tamo pjevati božansko ime za vas. Ali ako nemate, umirete sami. Ali guru je uvijek tu.
Onog trenutka kada ste se rodili na ovom svijetu, kada ste udahnuli prvi dah… ta veza s guruom već vas je povezala. Paramahamsa Vishwananda
Onog trenutka kada ste se rodili na ovom svijetu, prvi dah koji ste udahnuli, bilo da je guru bio ovdje u fizičkom tijelu ili ne, trenutak kada ste rodili na ovom svijetu, ta veza s guruom već vas je povezala. Guru je oduvijek bio tu, bilo da ste ga svjesni ili ne, ali on vas je očima ljubavi gledao, čak i  da ne primijetite. Kada ste spremni, vaša atma vas je pozvala i povela vas na ovaj duhovni put. Ali nije vas dovela na duhovni put samo da stavite tilak na čelo i kažete: „Da, ja sam predanik” i lijepo se oblačite. Ne, nije stvar u tome. Pozvao vas je na taj put da se preobrazite; da se ne ograničavate svojim vlastitim razumijevanjem, nego da se ponovno transformirate u svoje božansko jastvo. Ne trebate umrijeti da biste postali božanski, znate. Ljudi čekaju: „Postat ću božanski jednom kada umrem”. Onda umri sada! Što čekate? Morate postati božanski u ovom životu. Druga riječ za “predanika” znači “božansko”. Bivanjem božanski, transformirate se u ljubav; preobražavate se u to božansko blaženo stanje. To je ono što  predanik predstavlja. To je ono što je rekao Bhagavan: „Gdje god da su moji predanici, ja sam s njima“. Dakle, “ja sam s njima”. Mislite li da je Bhagavan jadni Bog? Ne? Blažen je. Kad kažemo Ranganath, On je taj koji je uvijek radostan, sretan. Vitthala, onaj koji je brižan. Kad pogledamo riječ ‘Vitthala’, ona ima mnogo značenja. Prvo značenje je božica sreće, ona koja osigurava. Još jedna stvar koju je Tukaram rekao: „Vittha” znači neznanje, a “la” znači onaj koji pozdravlja. On pozdravlja svakoga. On vas pozdravlja kakvi god jeste, s ograničenjem, tamom, đavoljštinama, demonskošću, bez obzira što imate, On vas pozdravlja. On je poput vatre, spreman da vas u potpunosti očisti. A to je ono što On želi. Zamislite da ste poput noćnog leptira koji počini samoubojstvo u vječnom plamenu, zar ne? Noćni leptir je privučen. Gdje god je svjetiljka, oni će u njoj počiniti samoubojstvo. Takav je i predanik. Kad ih privuku guru i Bog, počine samoubojstvo. Ne na samoubilački, već na božanski način. Oni preobražavaju ono ograničenje koje imaju, način na koji su razumjeli sebe, način na koji su razumjeli život, i oni skaču u svjetlost Božju i počinju sjati kao i Božansko. To je svjetlost kojom morate sjajiti. Kad netko vidi predanika, ne vidi jadnu osobu. Predanik je nadahnuće za preobrazbu drugih. Zamislite da netko vidi jadnog predanika, mislite li da će predanik nadahnuti ljude na promjene? Ili će ih natjerati da trče? Čak bi i Bhagavan pobjegao! Ali ako pogledate predanike, čak i ako plaču… pogledajte sve velike duše. Čeznu za Njim; čeznu jer njihovo srce poziva samo Božansko, ima taj odnos s Njim. Plaču, ali reflektiraju. Čak i u njihovom plaču ljudi su privučeni njima. To je nevjerojatno, zar ne? Gledajte, kad je Mirabai pjevala za Krishnu, ona je uvijek plakala. Chaitanya Mahaprabhu je plesao, ali je uvijek plakao. Ali te suze nisu suze neznanja. Nisu suze kojima: „Čeznem za nečim što je materijalno.” To priznanje, kad je netko među predanicima, oni imaju to, oni dijele to. Čak i ako, kao što rekoh, plaču, ipak privlače, jer atma plače. Atma. Ako na trenutak utišate svoj um, samo jedan trenutak, a toliko ste stručni u zabavljanju svog uma, ako ga samo na  djelić sekunde utišate , vidjet ćete kako atma čezne za Bhagavanom. To je ono što se ponekad kreće iznutra prema van. Zato imate tu čežnju, tada počnete razmišljati o njoj, a onda vaš um počne analizirati, i onda završi… izgubite to. Zato je Bhagavan rekao da je guru spreman dati, ali vi morate biti spremni primiti. I kako biti spreman za primanje? Odmaknite taj um i tada ćete možda primiti puno više. Život gurua je život služenja. To je jedino što predanici moraju razumjeti: oni su tu da služe. A najveći sluga od svih je sam guru. On služi Bhagavanu dovodeći i podsjećajući čovječanstvo da postoji samo jedan cilj da se bude sretan: dostizanje stopa samog Bhagavana. Ne morate umrijeti da biste dosegli Njegova stopala, već morate dopustiti da umre um, da se um transformira. Kad govorim o umiranju, ne govorim o smrti kao što vi razumijete, već o transformaciji samog uma, a volja također mora biti prisutna. Ako nema volje, nećete se transformirati. Možete se transformirati na neko vrijeme, ali tada ćete opet pasti. Ali ako imate snažnu volju za transformacijom, nikad nećete pasti. To je seva. Kada govorimo o služenju guruu, kad sam ranije govorio o stihu iz Gite gdje je Bhagavan rekao: „Služi gurua, služi gurua”, onda je to samo vanjsko služenje. Ali ono što će zaista učiniti gurua radosnim i sretnim jest kad vidi da su se njegovi predanici i učenici doista promijenili i transformirali s onim što je došao dati. Tada će biti zadovoljan. Želim vam svima blagoslovljenu i radosnu Gurupurnimu! Neka milost svih gurua bude s vama. I primivši taj blagoslov gdje god da se nalazite, položite tu milost i u tuđa srca. Jai Gurudev! Izvorni govor na engleskom pročitajte OVDJE.  
X