Paramahamsa Vishwananda redovito nas podsjeća na važnost Bhagavad Gite. Povremeno ćemo podijeliti uvid u Bhagavad Gitu kako bismo vam pomogli naučiti i živjeti njena učenja. U današnjoj objavi usredotočit ćemo se na 9. poglavlje, 30. stih.
Napisala: Bhavani
Ako me čak i najgrešnija osoba obožava s predanošću kao prema nikome drugome, mora se smatrati pravednikom jer je ispravno odlučila.
Bhagavad Gita, 9.30
Nedavno je Guruji govorio o svetoj Mariji Egipćanki – lijepoj ženi koja je napustila svoj dom u dobi od dvanaest godina da bi živjela u Aleksandriji i bila je zavedena tjelesnim užicima. Njezin cilj u tom trenutku života bio je usredotočen na ispunjavanje njezinog senzualnog zadovoljstva i sedamnaest godina živjela je na taj način ne želeći uzimati novac kao plaćanje od muškaraca. Jednom je vidjela skupinu putnika koja je išla prema moru. Nakon što ih je pitala kamo idu, saznala je da svi oni idu u Jeruzalem radi uzdizanja dragocjenog križa koji daje život. Odlučila je putovati sa sljedbenicima tražeći još muškaraca da utaže njezinu požudu. Dala je svoje tijelo muškarcima na brodu da joj omoguće prelazak brodom. Stigavši na odredište u zoru, ponovno je slijedila hodočasnike do ulaza u crkvu s jednim ciljem na umu, ali otkrila je da fizički nije mogla ući u crkvu jer ju je nevidljiva sila zaustavila da uđe. Nakon što nije uspjela ući na razne načine, odustala je i stala kraj ulaza. Tada je spoznala i shvatila zašto ne može ući. Tek što je prepoznala svoja djela, ugledala je ikonu svete Majke Marije i gorko zaplakala pred njom. Molila joj se i zamolila je da joj pokaže put vjerujući da je Gospodin uvijek milosrdan i da je došao da izbavi grešnike na put istinskog pokajanja. Dala je zakletvu Majci da će se promijeniti i kao rezultat toga, nevidljiva sila koja joj je priječila ulazak omogućila je njezin prolazak u crkvu da štuje Gospodina. Nakon što je napustila crkvu, čvrsto je odlučila živjeti samotnim životom i otišla u pustinju.
Slušati njezinu priču nevjerojatno je dirljivo i nadahnjujuće. Da biste donijeli takvu odluku, potrebna vam je ogromna snaga. Prvih sedamnaest godina života u pustinji mučio ju je njezin um koji ju je pokušavao uvjeriti da se vrati i živi život zadovoljstva uz dobru hranu i vino. Umjesto toga, ukupno je 47 godina živjela s velikim intenzitetom, nikad ne zaboravljajući svoj cilj i razlog napuštanja svakog svjetskog užitka. Priznala je svoje slabosti i postupke koji su je odmaknuli od Boga.
Ona je primjer ovog stiha o kojem danas govorimo. U svom komentaru na 9. poglavlje, 30. stih, Paramahamsa Vishwananda objašnjava da, ako se predanik trudi odustati od svojih vezanosti za vanjski svijet, pokušava se potpuno odvojiti od poroka, ali nađe se bespomoćno vođen samsarom i negativnom prirodom koja još uvijek utječe na njega, ali ima vjere i predanosti za Gospodina s potpuno predanim srcem, ne treba ga smatrati grešnikom. Umjesto toga, trebalo bi ga se smatrati svetcem.
Guruji je u svojim nedavnim satsanzima rekao da je najveća čovjekova bolest to što ne znamo svoj cilj. Mislimo da će nam vanjsko pružiti ispunjenje, prije ili kasnije, pokaže nam se da je to sve samo ne istina. Pred njega stavljamo vlastite želje uma i kao rezultat toga, prije ili kasnije naučimo istine koje će umu možda biti teško prihvatljive.
Čini mi se da je njezin život bio tako savršeno isplaniran od početka do kraja. Guruji je također rekao za vrijeme svog govora o Ramayani da samo Gospodin zna kako nekoga dovesti do Gospodinovih stopala. Nemoguće je suditi ili uspoređivati put kojim svaka duša mora ići. Činiti to čisto je licemjerje, a naizgled duhovni ljudi to tako lako čine. Sveta Marija Egipćanka takav je primjer da bez obzira što je netko učinio, Gospodin je voljan dati tu snagu da se promijeni, pod uvjetom da je osoba spremna vidjeti što je potrebno za promjenu i zaista je iskrena u svojim naporima. Njena životna iskustva naoružala su je mačem protiv svakog ponosa, dopuštajući da se istinski osjećaj poniznosti pojavi. Smatrala je sebe najgrješnijom, ali nikada nije izgubila iz vida svoju usredotočenost na Boga. Preobrazila se i potpuno se predala Bogu i sada je nevjerojatan svjetionik nade i nadahnuća za sve nas.
Izvorni tekst na engleskom pročitajte OVDJE.