Guruji je utjelovljenje božanske ljubavi. Njegova misija je da nas podsjeti da mi nismo drugačiji od njega, te da smo i mi utjelovljenje te iste božanske ljubavi.  Svojim primjerom i raznim tehnikama koje nam je dao, pomaže nam da se sjetimo svoje prave božanske prirode da smo ljubav. A ljubav je sve. Ljubav otvara sva vrata, ljubav je ključ za sva rješenja. Ljubav je Bog.  Guruji nas kupa svojom ljubavlju. Daje nam sve, samo da otvorimo svoje duhovno srce i slijedimo njegov primjer.

Darshan je dokaz koliko nas voli i koliko nam se daje. Statistika pokazuje da darshan posjeti više od tisuću ljudi i bez obzira na broj ljudi, Guruji strpljivo sjedi satima na svojoj fotelji, dok jedan po jedan prilazimo k njemu po blagoslov. Tom prilikom možemo ga pitati što god mislimo da je važno za nas i naše najbliže.

Svaki put se iznova divim Gurujiju kad ga vidim kako strpljivo razgovara sa svakim, odgovara na pitanja, daje savjete i blagoslove. Nekima daje više pažnje, nekima manje. Svatko dobije baš ono što mu je potrebno u tom trenutku.

Ljubav teče iz njegovih očiju prema svima jednako, jer on je tu za svakoga. Ne samo za svoje učenike. „Ja sam ovdje za sve jednako. Ja sam Paramahamsa (labud) i letim s jezera na jezero, slobodno, po vlastitoj volji. Riba iz jednog jezera ima ograničen pogled i misli da sam samo njezin labud, ali ja sam slobodan i letim i na druga jezera, drugim ribama…“  objasnio nam je na satsangu 2007. godine na Bjelolasici, kad ga je Sai Babina poklonica pitala kako to da joj je on došao u san.

Ono što me najviše zadivljuje kod njega je da točno zna o čemu smo pričali na zadnjem darshanu, iako je od tada prošlo više od pola godine. U međuvremenu je posjetio mnogo gradova, i sreo nekoliko tisuća ljudi, ali u tom trenutku kada stojim pred njim, nastavljamo razgovor kao da nije bilo nikakve vremenske udaljenosti.

Svatko ima mogućnost izgraditi svoj posebni odnos s njim. „Pronađi me u srcu. Tako ćeš znati da sam stalno s tobom. Radi na sebi i ja ću ti pomoći“,  rekao mi je jednom prilikom dok sam plakala na rastanku. Bol od rastanka i odvojenosti pomogao mi je da se okrenem svojem unutrašnjem  postojanju. Počela sam redovno prakticirati Atma Kriya Yogu, svoju duhovnu disciplinu,  i naučila sam slušati poruke koje dolaze iz mog srca. Prepoznala sam blagoslove i podršku Gurujija, upravo onako kako mi je obećao.

Meni osobno najdraži su darshani koji prođu u tišini, kad sam slobodna od svih razmišljanja i pitanja. U toj svetoj tišini dobijem daleko više odgovora, novih uvida i spoznaja, jer samo na taj način, u tišini uma, predaja može biti potpuna. U takvoj predanosti  milost Gurujija nema granica, i Guruji se tada daje u potpunosti. To je trenutak kada se moja duša susreće s Bogom.

Darshan je pogled Boga kroz moje oči u dubinu moje duše. Na pedalj udaljenosti od voljenog Gurujija osjećaj odvojenosti potpuno nestaje. Njegova crna oka dva, puna ljubavi i topline, moje su jedino utočište. Obavijena osjećajem sigurnosti i mira, uranjam u njihovu dubinu i postajem jedno s njim. U tom trenutku za mene ne postoji ništa drugo. Svim svojim osjetilima upijam božansku prisutnost. Sve u meni slavi taj trenutak. Svaka stanica pleše u ritmu snažnih otkucaja srca i ponavlja tihi refren: „U rukama Tvojim sam, u srcu mom si Ti, mi jedno smo.“

Napisala: Kanupriya

X