PITANJA I ODGOVORI UŽIVO IZ VRINDAVANA
SHREE GIRIDHAR DHAM ASHRAM, 28. OŽUJKA 2020.
U današnjem satsangu putem prijenosa uživo Paramahamsa Vishwananda odgovarao je na pitanja o tome kako se nositi s negativnošću koja se javlja, koji je najviši cilj, o razmjeni iskustava, o guruu i dubokoj povezanosti između predanika i gurua.
Jai Gurudev svima!
Dakle, danas, zapravo, pomalo sam… Ne bih rekao tužan, ali ne nalazim drugu riječ da kažem. Kao što sam rekao prije druženja uz japam, jedna od mojih najdražih predanica, zapravo, jedna od najstarijih predanica koja je sa mnom od moje 16. ili 17. godine, kada smo se upoznali. Ona i njena obitelj došli su me vidjeti na Mauricijusu; bili smo zajedno svih ovih godina. I jutros je prešla u vječno prebivalište, naravno, Srimana Narayana.
Vidite, bila je tako divna duša. Kad sam došao u Europu… malo povijesti o tome… svaki put kada bih dolazio u Europu, bila je tamo. Bilo je situacija kada nisam imao kuda otići, a ona i njezina obitelj radosno bi mi ponudili smještaj i kad sam studirao u Parizu, u situacijama u kojima bi mnogi okrenuli leđa – kada bi ljudi koji su rekli da te vole jednostavno nestali – ona i njezina obitelj uvijek su bili tu. Nedavno, za vrijeme njene bolesti, posjetio sam je, a jučer dok sam s njom razgovarao, rekla je: „Obećaj da ćeš biti tamo.“ Htjela je prijeći na vrlo miran način, bez ikakvih patnji, i Bog joj je dao to.
Vidite, to nam pomaže shvati koliko trebamo biti zahvalni. Ne moramo biti zahvalni samo kad nam netko učini nešto dobro. U životu imate mnogo ljudi oko sebe, neki će vas voljeti, a neki vas neće voljeti. Ne trebate gubiti svoje vrijeme s ljudima koji vas ne vole, koji ne brinu za vas. Zašto gubiti vrijeme? Zašto gubiti vrijeme pokušavajući uvjeriti nekoga da nije u pravu? To nikada ništa neće promijeniti. Budite svoji i cijenite sebe kakvi jeste. Život je tako konačan. Govorim ovdje u ovom materijalnom svijetu: vi ste stvarno poslani ovdje da budete sretni, da spoznate sebe i zaista cijenite dar koji vam je Bog dao.
Smiješno je, razmišljao sam ranije dok sam sjedio sa Swamijem Paranthapom i analizirao sam sebe; gledao sam u sebe i rekao Swamiju Paranthapi da je to čudno. Vidite, čak i ako sam ranije upotrebljavao riječ “tužno”, ne osjećam određenu tugu. Ali postoje određene uspomene. Posebno sjećanja koja su bila tamo u svakom trenutku vašeg života, jer kao što sam rekao, družimo se od moje 16., 17. godine kada sam ih upoznao. Dakle, zaista je ta veza, to prijateljstvo bilo snažno. To se, naravno, nastavlja, ali je drugačije. I to je ono što je zaista dirljivo.
Kad prolazimo našim duhovnim putem i našim procesima, negativnost izlazi van, ali ne znam što učiniti s tim. Općenito, u tim se trenucima više oslanjam na Krishnu, umjesto da se suočim s negativnošću. Koji je najbolji način?
Vidite, očito je da kada krenete svojim duhovnim putem, negativnosti se moraju probuditi. One se probude da ih možete transcendirati. U životu se ljudi ne žele suočiti sa svojom negativnošću. Ono što vole raditi je počistiti je pod tepih jer se vole pretvarati da su savršeni. Pa, što oni rade? Oni idu postrance ili pokušavaju izbjeći. Ali u stvari, zašto mislite da nastaje negativnost? Tako da je možete vidjeti. Nije da se morate identificirati sa svojom negativnošću. Vaša negativnost niste vi; vi ste izvan te negativnosti. Čak ste i izvan svoje pozitivnosti. Dakle, poistovjećivanje sebe s tom negativnošću učiniće vas negativnim. Svjesnost o tome pomoći će vam da prođete kroz nju s razumijevanjem. Dakle, ne treba bježati od svoje negativnosti i ne trebate sami uzimati bič i bičevati sebe govoreći: „Ja sam grešnik. To je loš.” To neće promijeniti tu negativnost u vama.
Onog trenutka kada ste toga svjesni, to je vrlo važno za promjenu, jer vrlo često ljudi nisu svjesni svoje negativnosti, ili su svjesni, ali ne žele je gledati. Ne, budite snažni! Suočite se i pogledajte je, prođite kroz nju i znajte da su Bog i guru s vama, i drže vas. Nikada vas neće ostaviti samima u tome. Ali opet, ne trebate se identificirati s negativnostima. A također, na duhovnom putu prirodno je da se ta negativnost ponovo pojavi ili probudi, jer vidite, to je slično priči o bućkanju oceana. Kad su ocean probućkale deve i asure, vidite, um i srce se bućkaju, vidite? Što osjećate iznutra i što vaš um misli, idu suprotnim putevima, zar ne?
Što iz bućkanja oceana prvo izlazi? Prvo što izlazi iz bućkanja oceana, iz Bhagavatama, vidjet ćete da je to halahala: otrov. Dakle, taj otrov koji se budi, negativnost koja se najprije probudi u vašem umu, mora se ponuditi. Kao što ste i sami rekli, nudite je Krishni. U bućkanju oceana taj otrov gospod Shiva ga je popio i zadržao. Ali kad nekome nešto ponudite, to više nije vaše. Morate shvatiti da jednom kad nekome nešto ponudite, onog trenutka kad vam ta stvar ode iz ruke, to nije vaše. Ne možete reći: „Nudim ti” i zadržati to: „O, da.”
U životu sam sreo mnoge ljude koji dođu i daju vam nešto. Sviđate im se, daju vam nešto, ali kasnije traže: „Vrati mi ono što sam ti dao.“ Sigurno su svi imali u svom životu takve ljude. Je li to zaista nuđenje? Je li to zaista davanje? Ne. Kad date, nije vaše. Dakle, shvatite da kada kažete da nešto nudite Krishni, stavite to na Njegova stopala, to nije vaše. Dali ste mu to. Zaboravite na to. Kada kažem, zaboravite na to, to nije poput pritiskanja gumba, a um će na to zaboraviti. Ne. To zahtjeva vremena, ponovno će se pojaviti na površini, ali morate se podsjetiti da ste to stavili na Krishnina stopala; dali ste Njemu. Nije vaše da se time bavite. Vi kao predanik, vi kao Njegov sluga, vjerujete svom Majstoru, zar ne? Dakle, ako imate povjerenja, Majstor će se brinuti za vas. Majstor se brine za svakoga. Ali ako se nastavite držati toga, bit će vam teško.
Znate, moja mama je imala tetu. Uvijek to kažem jer je zaista smiješno. Ova teta je bila ovakva. Kad je idete vidjeti… naravno, kao kad idete u nečiju kuću, ne idete praznih ruku. Uvijek nosite poklon ili nešto, buket cvijeća ili čokoladu, bilo što. Dakle, teta bi uvijek rekla: „Zašto si se mučio donijeti ovaj poklon?” Ali bi ispružila ruku i uzela dar, istodobno govoreći: „Nisi trebao ništa donijeti.”
Tako je, vidite, kad god ponudite Krishni, činite nešto slično; vi mu nudite: „Evo, molim te, Bhagavan, uzmi“, ali to držite. Ne dajete Mu to u potpunosti. Dakle, prestanite to držati kada ste ponudili Krishni. On zna kako s time postupati i zna kako se brinuti za to.
Vidite, vrlo često mislimo da znamo najbolje jer to je priroda. Dakle, negativnost, kad se ponovo pojavi, kada se probudi, to je podsjetnik da niste savršeni. Još uvijek žudite za savršenstvom, još uvijek čeznete za savršenstvom i to je lijep proces učenja. To nije loše. Dakle, prođite kroz to i znajte da guru i Bog stoje uz vas.
Ponekad nam savjetuješ da nastojimo spoznati svoje pravo ja, a drugi put da postanemo bogoostvareni i da budemo dostojni vizije Boga kako je Arjuna mogao učiniti. Zatim sam shvatio da je najviši cilj vječno služiti guruu i Bogu. Znam da nijedno od ovoga nije moguće bez Tvoje milosti, ali ako molimo za tu milost, za što bismo trebali moliti? Što je, zapravo, najviši cilj u životu?
Kad odete k liječniku, dobar liječnik o kojem govorim za istu vrstu simptoma dat će vam drugačiji lijek. Ako odete kod ayurvedskog liječnika, ayurvedski liječnik će vam provjeriti puls. Možda imate isti simptom, vrućicu (kao što trenutno svi imaju vrućicu, kašalj i tako dalje), ali dobar liječnik neće dati isti lijek, jer dobar liječnik nije učio samo iz knjiga; također je naučio da je svaka osoba individua. Zbog te individualnosti svaka osoba, čak i na ljestvici duhovnosti, ne nalazi se na istoj razini. Svatko razumije drugčiju razinu; tamo gdje se nalaze, imat će drugačije razumijevanje. Dakle, liječnik će prema fizionomiji, osobnosti osobe, dati određeni lijek.
Tako gurui daju različite savjete različitim ljudima. Za one koji su stvarno napredni, guru će im reći da izravno služe Bhagavanu. Oni koji to još nisu, guru će im dati drugačiju sadhanu. Ali za one koji stvarno čeznu za milošću Božjom, tada će dati sadhanu da se predaju guruu. Oni koji stvarno žele biti ponizni, oni bi trebali znati da je služenje majstoru, služenje guruu konačno, i tim služenjem gurua dostići će Božju milost. Ali moraju naučiti slušati gurua.
Jučer dok je pjevao Ramajanu, jedan od stihova, Goswami Tulsidas rekao je: „Blagoslovljene one oči koje su vidjele svetca.” Nije rekao da su blagoslovljene one oči koje su vidjele Boga. Jer bez milosti da vidi svetce, gurua, čovjek neće imati milost vidjeti Boga. Prema tvom pitanju koji je najviši cilj? Po mom mišljenju, najviši cilj je najprije služenje gurua. Guru će vas voditi Bogu. Ako vas guru ne vodi k Bogu, to nije pravi guru. Ali guru vas mora voditi do samo jedne konačne stvarnosti: to su stopala samog Gospoda. Dakle, vidite, sve troje je slično, ali sve prvo započinju služenjem majstora.
Nedavno ste nas tijekom hodočašća potaknuli da podijelimo svoje priče i iskustva koja smo imali s Tobom. A ovo je jedna od najljepših i najinspirativnijih stvari. Ali neki ljudi smatraju da je to nešto vrlo intimno i žele to zadržati. Neki čak kažu da se nakon dijeljenja osjećaju pomalo prazno jer drugi ljudi postaju ljubomorni ili projiciraju stvari na njih. Dakle, postoji li nešto što bi trebalo ostati samo između predanika i gurua te kako znati trebamo li onda to dijeliti i s kim, a s kim ne?
Istina je, postoje određena osobna iskustva koja čovjek zadržava za sebe. Ne mora se svako iskustvo dijeliti. Određena iskustva su osobna. To je između vas i gurua. A između vas i gurua osobni je odnos. To se ne može dijeliti. Ali ako ste imali određeno iskustvo za koje mislite da može nadahnuti druge, onda je važno to podijeliti. Ako vam je to iskustvo posebno promijenilo život, ako vas je transformiralo, onda je važno podijeliti s drugima. To može potaknuti promjenu u drugim ljudima.
Ako je vaše iskustvo osobno, vaše je i ne morate ga dijeliti. Ako ne želite podijeliti, nemojte ga dijeliti. Ako je ono što ste doživjeli uzbuđenje, usrećuje vas: „Da, to mi je promijenilo život”, naravno, onda slobodno dijelite.
Jedno je da ljudi često kažu: „Znate, podijelio sam svoje iskustvo, osjećam se prazno.” To nije istina. Vidite, ako biste zaista podijelili svoje iskustvo, to bi vas učinilo snažnijima. Ne može vas učiniti slabijim. Bog daje iskustvo tako da može nadahnuti i druge. Ali prvo morate vidjeti to iskustvo u vlastitom životu, kako vas je promijenilo i bi li to moglo biti inspiracija drugima ili ne? Učinite onako kako osjećate u sebi jer vas nitko ne prisiljava da dijelite iskustvo kao inspiraciju za druge. Nitko ne prisiljava nikoga da to podijeli.
Oprostite na pitanju ako nije prikladno. Htjeli bismo znati kako se osjećate kada radimo puju Vama, kada razgovaramo s Vama ili Vam nudimo hranu ili Vam pjevamo? Osjećate li to i uživate li u tome kao i mi?
Znate… Nasmijalo me to jer sam prije nekoliko godina jednog predanika morao spriječiti da nudi prasad u hramu, jer je moja težina postajala sve veća i veća. Vidite, ljudi koji su oko mene vrlo dobro znaju da ne jedem toliko. Ali usprkos tome, malo sam se udebljao. A predanik je bio sve sretniji i sretniji. Morao sam ga zaustaviti govoreći: „Molim te, prestani nuditi ovaj prasad svaki dan. To nije zdravo za mene.”
Vidite, dok radite svoju sadhanu, kad molite, ona radost koju doživljavate? Znam za nju, jer sam u tom trenutku, duhovno, s vama. Dijelimo to iskustvo, a to iskustvo nije samo sada; bilo je u mnogim životima.
Postoji jedna lijepa priča o kralju. Ime mu je bilo Virasindhu. Ovaj je kralj bio veliki predanik gospoda Shive i imao je tako veliki bhav kad se molio i radio sadhanu da je nadmašio običnog predanika i napredovao je u duhovnosti. Ali u jednom od svojih prošlih života nije postigao milost gospoda Shive. Dakle, u svom sljedećem životu ponovno se rodio u kraljevstvu, Kalinga, mislim. Dakle, kad je došlo vrijeme da bude okrunjen za kralja, on je okrunjen, ali tada se u njemu probudio određeni osjećaj: da nije sretan. Vidio je uzaludnost ovoga svijeta. U njemu se nije osjećao sretno i rekao je: „Čak i kao kralj, imam sve, ipak nemam tu sreću. Zašto?” Pa je počeo razmišljati.
Dok je razmišljao, u njemu su se probudile samskare iz prošlih života. Počeo se prisjećati: „Da, moram imati nešto dublje u sebi, moram potražiti, moram tragati za savršenim guruom koji će mi pružiti to prosvjetljenje.“ Dakle, najavio je u svom kraljevstvu. Došli su svi svetci, mudraci, sadhui i svi. Svi su mu dali određenu mantru. Neki bi mu dali Taraka mantru, neki bi mu dali Ashtara mantru, neki bi mu dali Panchadaksha mantru, neki bi mu dali ‘Om Nama Shivaya’, ‘Om Namo Narayanaya’, ali ništa ne bi dotaklo njegovo srce i preobrazilo ga. Dakle, bio je toliko bijesan da je zatvorio sve sadhe i svetce jer ga ništa nije dirnulo unutra. Sve ove mantre u koje je bio iniciran već u prethodnom životu, već je radio sadhane na tim mantrama u prethodnim životima, nisu ga dovele do cilja. Tada je sam gospod Shiva odlučio doći.
Gospod Shiva prerušio se u kulija, nosača. Kad je ušao u kraljevstvo kralja Virasindhua, bio je u dvorani u kojoj kralj daje svoju audijenciju. Samo je stajao tamo u sredini, pogledao kralja i rekao samo jedno. Rekao je: „Stani!“ Samo je rekao: „Stani“ s podignutom rukom i nestao je.
U tom se trenutku unutar kralja nešto dogodilo. Shvatio je što taj nosač mislio reći i prepoznao je da ga je sam Gospod došao podsjetiti što traži. “Stani” u tom trenutku shvatio je da znači zaustaviti taj majmunski um, taj um koji je skakao uokolo. Taj um se mora zaustaviti. Tako je na svom sjedalu zatvorio oči i odmah ušao u nirvikalpa samadhi. I ostao je u tom stanju.
Ministri i narod čekali su ga da izađe, ali on je još uvijek bio u tom stanju. Um se zaustavio. Kad se um zaustavio, blaženstvo se probudilo; u njemu se probudilo blaženstvo svijesti, blaženstvo Jastva. Dakle, ostao je u tom blaženstvu uživajući u tom stanju nirvikalpa samadhija. Čekali su i čekali. Prošli su sati, kralj nije izašao. Dani su prolazili, kralj nije izašao. Prošli su tjedni, kralj nije izašao. I onda je ministar odlučio da moraju upravljati kraljevstvom. Uzeli su kraljevski prsten pečatnjak s njegovog prsta i pod kraljevim pečatom obavljali svakodnevne aktivnosti kraljevstva. Kralj je tako sjedio na svom simhasanu šest godina u stanju nirvikalpa samadhija, u stanju blaženstva.
Nakon šest godina izašao je, ali još uvijek je bio u tom stanju blaženstva. Prvo što je rekao bilo je: “Gdje je moj guru?”
Zatim je došao ministar i rekao: „Onog trenutka kada je nosač podigao ruku i rekao stani, on je nestao, a ti si ušao u nirvikalpa samadhi, ušao si u to stanje.”
Pa je onda pitao: „Koliko dugo? Koliko je vremena prošlo? “
Ministar je odgovorio: „Šest godina!“
Za njega je tih šest godina bilo poput nekoliko sekundi. Kad je to shvatio, rekao je: „Uzmi taj pečat, taj pečat bit će moj predstavnik. Kad dođe pravi trenutak, dajte ga pravom kralju, a ja se povlačim u šumu da vječno uživam u blaženstvu.”
Dakle, kada radite svoju sadhanu, morate biti u potpunosti apsorbirani znajući da su guru i Bog s vama. To nije samo puka molitva. Guru zna kada se molite. Gdje god se nalazili, kao što sam rekao u prethodnom satsangu, duhovno smo povezani, povezani smo svojim srcima, povezani smo ljubavnim odnosom. A taj odnos nije samo sada, to je vrlo duga veza. Naša atma je duboko povezana.
Znate, već sam vam na početku govorio o toj predanici [koja je preminula]. Nije slučajno da ste s nekim 24, 25 godina samo tako. To je odnos koji je izvan vremena i prostora. I to je odnos koji se nastavlja i vrlo često, kao što vidite, pojavljuje se sumnja u umu, ali što je najvažnije? Je li to sumnja ili je to transformacija koja vam se događa? A tu transformaciju sam vidio kod ljudi, dragih i iskrenih. To je važno, o toj iskrenosti morate pitati. Tek tada kada imate tu iskrenu čežnju, primijetit ćete je.
Dakle, predanik kojem sam rekao da prestane nuditi hranu… vrlo je poseban, [iz Kenije], jednom me pitao: „Molim te, Guruji, posjeti moju kuću.” Nisam bio u Keniji. Zapravo sam bio u Europi. Rekao sam: „Da, doći ću…“ A on je razmišljao: „Dobro, kako će doći?” I nešto se dogodilo u njegovoj kući. Imao je moje papuče koje sam nosio prvi put kad sam otišao u Keniju. Kad sam ga upoznao, dao sam mu ih, pa je tamo imao te papuče. Sjedio je u svojoj sobi za molitvu i, naravno, papuče su bile tamo. Voda je počela curiti iz papuča. A bilo je toliko vode da je sve poplavilo! Mislim da o tome postoji slika. Dakle, vidite, za njega je bilo jasno da sam tamo, došao sam. Imao je i znak.
Slično, mnogi predanici imaju mnogo vrsta znakova u svom životu. Ne bi trebali biti isti, ali najvažniji znak je da ne postoji vanjski znak; najbolje je kada to znate u sebi, da smo u stalnoj komunikaciji, da smo uvijek u međusobnoj vezi. Guru i predanik ne mogu biti razdvojeni. Ako stvarno razumijete tu vezu, možete biti odvojeni od svoje majke, možete biti odvojeni od svog oca, možete biti odvojeni od svoga brata, sestre, možete biti odvojeni od svake pojedine osobe, ali nakon što pronađete utočište kod gurua, ne možeš se odvojiti od njega. Možete otići, možete napustiti gurua, možete otići i naći drugog gurua, možete ići i naći drugi put, možete postati negativni i nestati, ali taj odnos koji guru ima s vama ako je pravi guru, guru nikad ne prekida tu vezu.
Dakle, tamo gdje je predanik, guru je tamo. Poput na kraju Bhagavad Gite, koju molitvu izgovaraju? Gdje je Krishna, gdje je Krishna kočijaš, Arjuna strijelac, tamo je blagostanje, tamo je sreća, tamo je radost. To je ono što je Veda Vyasa rekao To je moje jasno uvjerenje. Dakle, tamo gdje je predanik, guru i Bog je tamo s njima. To je moje uvjerenje i ja to znam.
Slično, mnogi predanici imaju mnogo vrsta znakova u svom životu. Ne bi trebali biti isti, ali najvažniji znak je da ne postoji vanjski znak; najbolje je kada to znate u sebi, da smo u stalnoj komunikaciji, da smo uvijek u međusobnoj vezi. Guru i predanik ne mogu biti razdvojeni. Ako stvarno razumijete tu vezu, možete biti odvojeni od svoje majke, možete biti odvojeni od svog oca, možete biti odvojeni od svoga brata, sestre, možete biti odvojeni od svake pojedine osobe, ali nakon što pronađete utočište kod gurua, ne možete se odvojiti od njega. Možete otići, možete napustiti gurua, možete otići i naći drugog gurua, možete ići i naći drugi put, možete postati negativni i nestati, ali taj odnos koji guru ima s vama, ako je pravi guru, nikad ne prekida tu vezu.
Dakle, tamo gdje je predanik, guru je tamo. Poput teksta na kraju Bhagavad Gite, koju molitvu izgovaraju? Gdje je Krishna, gdje je Krishna kočijaš, Arjuna strijelac, tamo je blagostanje, tamo je sreća, tamo je radost. To je ono što je Veda Vyasa rekao. To je i moje jasno uvjerenje. Tamo gdje je predanik, guru i Bog s njim su, i ja to znam.
Jai Gurudev!
Izvorni govor na engleskom pročitajte ovdje.