Nikada ne smijemo izgubiti iz vida cilj znanja. Nismo ovdje da besciljno hranimo naše znatiželjne umove, niti smo ovdje da bismo postali ponosni učenjaci – ovdje smo da volimo, vjerujemo i prepustimo se satguruu i Bogu.

Napisao: Swami Revatikaanta

Stup poznat kao svadhyaya ima više značenja. Odnosi se i na samoproučavanje, na čin introspekcije i analize i na proučavanje vedske literature. Važnost ovog stupa je velika. Za početak pogledajmo jedanaesti stih Isha Upanishade.

Samo onaj tko može naučiti proces neznanja i transcendentalnog znanja rame uz rame može nadići utjecaj ponovljenog rađanja i smrti i uživati ​​u punim blagoslovima besmrtnosti.

Isha Upanishad, 11. stih

Izraz neznanje nudi se kao prijevod sanskrtskog izraza “avidya”, što znači odsutnost duhovnog znanja. Izjava da postoji potreba za učenjem ‘procesa neznanja’ jasno aludira na razumijevanje materijalnog svijeta i našeg materijalnog ja. Njegova suprotnost, vidya, u prijevodu transcendentalno znanje, označava razumijevanje duhovnog svijeta i našeg duhovnog ja. Dakle, ono što nam ovaj stih govori jest da samo onaj koji je pravilno proučavao prirodu materijalne i duhovne stvarnosti može postići pravu duhovnu svrhu života i nadići ovo materijalno postojanje.

Dovoljno je reći da je proces proučavanja, introspekcije i analize od presudne važnosti za naše duhovne težnje. Toliko je samskara u nama, toliko vanjskih smetnji vreba iza svakog ugla, spremnih iskušati naša osjetila i um s materijalnim stvarima da ako ne naučimo promatrati ove obrasce i prepoznati njihove uzroke i negativne posljedice, malo je nade da nećemo zalutati s puta. Redovita samoanaliza i promišljanje su rješenja, a posljednja tri poglavlja Bhagavad Gite savršeni su suputnici za to putovanje. Ali daleko izvan naše zabrinutosti za vlastito ja, leži naša najdublja čežnja i privlačnost prema vrhovnoj stvarnosti, Narayani. Poznavanje naših umova i upravljanje našim impulsima na kraju postaju bezvrijedni pothvati ako nisu povezani s iskrenom žeđi za približavanjem našem voljenom Gospodinu. A jedan od načina koji nam je Guruji preporučio da to učinimo jest proučavanjem Gospodinovih učenja i lila, prvenstveno kroz Bhagavad Gitu i Srimad Bhagavatam. U stvari, ne upoznavanje satgurua i Božjih riječi i života može imati vrlo negativne ishode.

Primjer, u posljednje vrijeme imam milost da mogu raditi na nekim od nadolazećih izdanja Gurujievih knjiga. Pronašao sam nekoliko ponuđenih citata koje bih želio podijeliti s vama koji ističu ovu konkretnu točku.

Ljudi vrlo često počinju maštati, stvaraju stvari u svom umu i počinju vjerovati u te stvari. Pa, onda malo polude i vole ljudima pričati priče. Zato, molim vas, budite svjesni toga i u svom životu: da što god doživite od unutarnjeg gurua, to mora biti ono što je rekao (vanjski) guru.

Paramahamsa Vishwananda

Kako bismo se mogli nadati da ćemo izbjeći opasnost od unutarnjih maštarija (ili možda pogrešnih zaključaka kao blaži pojam) ako ne uložimo vrijeme da naučimo ono što su naučili i govorili vanjski satguru i Gospodin? Zbog toga Guruji kaže: „Vrlo je važno proučavati i zaista uroniti svoj um i intelekt u učenja gurua. Znajte kojim jezikom govori guru, a ako vaše unutarnje ja govori istim jezikom, onda to slušajte. Ali ako vidite da vaše unutarnje sebstvo govori drugim jezikom od onoga kojim govori guru, nemojte slušati. To je um koji razgovara s vama.“

Ali nakon svega rečenog, ostavit ću vas s citatom i osjećajem koji mi je više puta naglašavan tijekom mog vremena provedenog s Gurujijem, služeći mu na polju obrazovanja u posljednjih nekoliko godina:

„Morate imati znanje i morate imati pravo znanje… Kad čitate ili slušate ove spise, morate zaista zaroniti u svoje srce. Neka um zaroni duboko unutra. Tada ćete imati drugačije razumijevanje i tada ćete imati transformaciju… Dobro je imati znanje, ali ako vas to znanje ne navede na predaju, ako to znanje ne probudi tu Ljubav, ako to znanje ne probudi tu poniznost u vama, beskorisno je.“

Koliko god nas Guruji poticao da proučavamo i naučimo, nikada ne smijemo izgubiti iz vida cilj znanja. Nismo ovdje da besciljno hranimo naše znatiželjne umove, niti smo ovdje da bismo postali ponosni učenjaci – ovdje smo da volimo, vjerujemo i prepustimo se satguruu i Bogu. To zahtijeva znanje onoga što NIJE namijenjeno shvaćanju i postizanju, jednako kao i onoga što jest.

 

Izvorni tekst na engleskom pročitajte OVDJE.

X