Među 12 stupova dharme, stup strogosti čini se gotovo anahronizmom, posebno u zapadnom društvu, ali za one koji su na duhovnom putu, strogost je temeljna.
Napisala: Ruchita
Strogost. Budimo iskreni, koliko nas osjeća neodređen osjećaj nelagode čitajući ovu riječ? Podsjeća na slike odricanja, patnje, a za one koji imaju više mašte, slike redovnika koji kleče na hladnom u svojim ćelijama kako bi se molili usred noći, i indijskog sadhua koji stoji na jednoj nozi, podignutih ruku, izgubljenog pogleda u prazninu satima. Ali mi koji smo na putu bhakti volimo pjevati, igrati se, plesati, radovati se... Ne, definitivno, bhakti i strogost ne mogu koegzistirati.
Ili mogu?
Pokušajmo upotrijebiti riječ s manje utisaka. Umjesto strogosti, upotrijebimo riječ disciplina, ili bolje, samodisciplina. Još uvijek osjećate nelagodu?
Nadam se da ne. Napokon, naša loza je puna osobenjaka čija disciplina i ustrajnost blistaju neosporno, ali na koje možda ne obraćamo pažnju. Tko ne zna anegdotu kako je Ramanujacharya 17 puta išao u Goshtipurnu tražeći da ga se inicira u mantru 'Om Namo Narayanaya'? Sedamnaest puta!
Svi znamo da su Paramahamsa Vishwananda i mi kao njegovi predanici dio vaišnavske tradicije, kao i loze Atma Kriya Yoge, koja se oslanja na učenja velikog besmrtnog jogija s Himalaja Mahavatara Babajija. Ako se na površan pogled put Bhakti Marge čini "jednostavno" zasnovan na bhakti, pa upravo zato što je pogled površan. Ako se čini da se disciplina i određeni stupanj strogosti sudaraju s bhakti, to je pogreška u razumijevanju.
U Bhagavad Giti Krishna navodi da je strogost jedna od Njegovih božanskih osobina, a u svojim komentarima Paramahamsa Vishwananda navodi da je to odlika koju je Bog dao svakom ljudskom biću. Ali kao i u svim aspektima života, i samodisciplina mora biti uključena u naš svakodnevni život s pravim stavom. Da, jer samodisciplina mora biti dio svakodnevnog života svakog pojedinog bhakte, a ne samo onih koji su izabrali težak put čiste strogosti. Vrlo često u svojim satsanzima Guruji potiče svoje predanike da budu disciplinirani u svakodnevnim duhovnim dužnostima, poput prakticiranja sadhane koja uključuje ne samo Atma Kriya Yogu, japu, puju, već i čitanje i proučavanje svetih spisa. Potiče nas da postanemo istinski jogiji, jogiji na putu bhakti.
Pravi je jogi onaj koji djeluje bez osobnog interesa za plodove svog djelovanja, pravi jogi je onaj koji je dok djeluje usredotočen na Boga, pravi jogi je onaj koji djeluje i sve daje Bogu. Isto tako, motivacija za vježbanje naše sadhane ne smije biti za osobnu korist. To je ono što mora karakterizirati jogija na putu bhakti: težiti da dosegne samo Boga.
U svom objašnjenju 9. poglavlja, 7. stiha Bhagavad Gite, Paramahamsa Vishwananda objašnjava da Krishna govori: „Ja sam sila onih koji rade asketizam.“ On je „sadhana bhakte koji teži savršenstvu, koji nastoji postići Mene.'
Bhagavad Gita nevjerojatan je priručnik praktične duhovnosti. U 17. poglavlju Krishna jasno objašnjava kako primijeniti koncept tako neobičan kao što je danas strogost u našem svakodnevnom ponašanju:
- Strogost tijela: biti čist, iskren, u celibatu i suzdržavati se od nasilja.
- Strogost govora: ne izazivati nevolje drugima, iznositi istinu, govoriti s ljubavlju i ono što je korisno, recitirati Vede.
- Strogost uma: biti miroljubiv, dobroćudan, šutljiv i samokontroliran, s čistim mislima.
Među 12 stupova dharme, čini se da je stup strogosti gotovo anahronizam, posebno u zapadnom društvu. Ali za one koji su na duhovnom putu strogost je temeljna.
Bhagavan Krishna govorio je o disciplini tijela, govora i uma. Kad su ove tri discipline u harmoniji, kad su ove tri discipline usklađene, osoba ima prosvijetljenu vjeru, nepokolebljivu vjeru.
Paramahamsa Vishwananda
Izvorni tekst na engleskom pročitajte OVDJE.