SATSANG U ASHRAMU SHREE PEETHA NILAYA, 6. PROSINCA 2019. U ovom odgovoru Paramahamsa Vishwananda govori o tome što je zapravo milost. On točno opisuje gdje se milost pojavljuje u našem životu i što se događa kada toga postanemo svjesni. Milost je nešto što nadilazi naše razumijevanje stvari. Čak i ako želite shvatiti što je milost, nećete razumjeti, jer je milost spontana; milost se događa automatski kada ste spremni. Svaki dio našeg života je milost. Život je sam po sebi milost. Primjećujemo li život? Ne, jer smo toliko zauzeti očekivanjem da milost mora biti određen način. Tada um stvara određenu fantaziju ili određenu stvarnost što je milost, dok je sam život milost. Kako je život milost? Bez života u tom tijelu ne biste bili ovdje. Bez života u tom tijelu ne biste mogli slaviti samog Gospoda. Bez života u tom tijelu, ne biste izgradili svoj odnos s Njim. Dakle, milost je neprestano prisutna u vašem životu. Od mjesta gdje ste bili i kako se život odnosio prema vama prije i gdje ste sada, u tome nalazite milost, jer način na koji ste prije doživljavali život bio je vrlo ograničen. Znate: „Idem na posao, radim ovo i radim ono, dobivam svoj mjesečni prihod, kupujem ovo, kupujem ono, usrećujem ljude, radim ovo i ono.“ Programirani ste na određeni način. Dakle, kada imate određeni korak koji slijedite u životu, ne opažate milost u svom životu jer se stalno držite za svoju snagu, svoju moć, ali ne znate da iza te moći stoji Njegova milost. Jeste li toga svjesni? Ne, toga niste svjesni, ali postoji. Svi ti milijuni ljudi, sve životinje, sve biljke, sve što se događa na ovom svijetu ima određeni stupanj  milosti unutar sebe. Zbog toga se to i događa. Bez toga se to ne bi događalo. Stvarna svjesnost o  milosti je kada se prestanemo fokusirati na “moju sreću”. I sve što radimo, radimo to za ‘moju sreću’. Idete duhovnim putem – za čiju sreću to radite? Radite li to za mene? Ne radite to za mene. Vi to radite zbog sebe. Kad jedete, jedete li za mene? Ne, ne jedete za mene, jedete za sebe. Idete hodati, trčati, u teretanu, za koga to radite? Za mene? Vi to radite za sebe. Radite li to za Krishnu? Za Giridharija? Ne, vi to ne radite zbog Njega. Vi to radite za sebe. Ipak, On stoji iza svega. A ovo je milost: On je toliko ponizan da ne otkriva da je On uzrok svega i da je On ta energija koja stoji iza svega. Kada govorimo o sebi, atmi, to je dio Božanskog, zar ne? O čemu pričamo? Ne govorite o sebi. Vi govorite o Njemu. Da  Božansko nije bilo prisutno u atmi, ne bi postojalo. Ono zbog čega atma postoji je ona čestica samog Božanskog. Bez te božanske čestice, nema je. Ali da li to opažate? Ne, ne opažate. Kao što je struja u svim tim svjetlima, ventilatoru, klima uređaju, ali opažate li tu struju? Ne opažate je jer je tako rasuta naokolo. Kada je počinjete opažati? Samo kad imate jednousmjerenost prema tome. Kad je to okrenuto prema Božanskom, u stalnom prisjećanju. Prema kome? Prema Njemu. Više se ne radi o ‘ja’. Nije da se “moja sreća” računa; to nije važno. Njegova sreća se računa. To se neće dogoditi samo od danas do sutra, već tek kad počnete redovito vježbati. Kad vježbate podsjećajući sebe da niste ovdje radi sebe, već radi Njega. Tada On postaje stvarnost i tada Ga počnete opažati u svakom aspektu svega što radite. I tada opažate da je vaš život oduvijek bio milost. Izvorni govor na engleskom pročitajte ovdje.