PITANJA I ODGOVORI UŽIVO IZ VRINDAVANA
SHREE GIRIDHAR DHAM ASHRAM, 23. OŽUJKA 2020.

U današnjem satsangu putem prijenosa uživo Paramahamsa Vishwananda nastavio je sesiju pitanja i odgovora, koja postaje sve popularnija, i sve više i više ljudi širom svijeta je gleda.

Jai Gurudev svima!

Rekli ste da je moguće riješiti se želja, ali je li moguće riješiti se sjećanja na te želje i uživanja u njima?

Pa, vidite, nešto što ne cijenite, o čemu ne razmišljate… Kad vam se nešto ne sviđa, lako zaboravite na to. Dakle, i želje su iste. Imate želju u sebi i bez obzira na to ispuni li se ili ne, neprestanim razmišljanjem o njoj činite sebe jadnim.

Vrlo često ljudi uzimaju život zdravo za gotovo. Dobre stvari u svom životu lako zaborave. Nema truda da to učine. Ali tada čeznu iza misli koje se ne mogu ispuniti i nastavljaju misliti o tome.

Ne razumijem zašto se ljudi zbog određenih misli o želji zaista moraju učiniti jadnima i nesretnima. Točno je da su želje tu te će se neke želje ispuniti, a neke ne. Zašto se ne ispunjavaju? Zato što vam to ne treba u životu. Ako vam je potrebno u životu, kad se ispuni, uzimate to zdravo za gotovo, a zatim krenete naprijed, ali i dalje ste nesretni. Vaša priroda nije da budete nesretni. Vaša je priroda da budete sretni. Nastavite li dodavati ove misli… jer su misli takve; ako dopustite sebi da razmišljate, dopuštate si prizvati sjećanja iz prošlosti kad ih uopće nema. Ako sjednete i analizirate sami sebe, vidjet ćete da većinu vremena kada govorimo o neispunjenim željama, mislima o njima vi ih prizovete.

Dakle, nemojte pozivati ​​ove “nepozvane goste”. Kad ti nepozvani gosti odu, ne treba ih vraćati iznova natrag i činiti sebe jadnima i nesretnima.

Zašto se osjećamo tako nedostojni Božje ljubavi?

Vidite, kažemo da je Bog ljubav, ali možemo li se nositi s tom ljubavlju? Kad, primjerice, uzmemo svece, oni se zbog svoje poniznosti smatraju nedostojnima te ljubavi. Ali vrlo često imamo određenu predodžbu da smo nedostojni ljubavi Božje zbog odgoja.

Na zapadu vam često kažu da se morate bojati Boga. Ne govore vam da volite Boga. Recite mi koja vam religija govori da volite Boga i imate odnos s Njim? Kada govorimo o religiji, vidimo da vam većina religija govori da se bojite Njega, morate se bojati Njega, da kada se bojite Njega, zaista Mu se možete klanjati i služiti Mu. To nije istina!

Bog je ovo blaženstvo, ova kugla Ljubavi; kako se Njega možete bojati? Možete prigrliti ovu Ljubav i uživati ​​u njoj, ali kad počnete razmišljati o njoj, naravno, zbog svog odgoja teško je voljeti Boga jer vidite svu svoju negativnost. Proces uma je takav.

Kada govorimo o ljubavi, prva stvar koja nastaje u umu su sve vaše negativne osobine o vama, a kad se vaše negativne osobine pojave unutar vas, vidite vašu nedostojnost: „Pa, kako mogu biti dostojan nečega što je Vrhovno, nečega što je iznad?” Ali cjelokupna suština onoga što jesi je u tome što si ti čestica te Božje ljubavi. To je vaša prava priroda, htjeli to ili ne; vaša atma po svojoj kvaliteti je ta čestica te božanskosti u vama. Dakle, vaše samo Jastvo je dio te ljubavi. Bez obzira mislite li da ste dostojni ili ne, vi JESTE čestica te ljubavi.

Znate, na početku 14. poglavlja, Bhagavan Krishna rekao je Arjuni, u 14. poglavlju, u 1. stihu: „Dajem vam iznova i iznova to znanje kojim mudraci postižu savršenstvo i na kraju svog života dolaze do Mene.“

Vidite, iznova i iznova, On neprestano ponavlja tko ste vi. Vi ste atma, vi ste čestica božanske ljubavi. Ovdje, kad govori o mudracima, ne govori o starcima s dugim bradama. Govori o onima koji posjeduju znanje o tome kako se odvojiti od konačne stvarnosti i povezati se s beskonačnom stvarnošću te On neprestano podsjeća Arjunu na to. Neprekidni život nas podsjeća da smo čestica te božanskosti, mi smo čestica te ljubavi i moramo učiniti sve da se odvojimo od ograničenog sebe i postignemo beskrajno Jastvo.

Sve dok mislite da ste konačni, bit ćete ograničeni. Ali kada govorimo o ljubavi, ljubav je beskonačna, ljubav je izvan svake granice, a to je tko ste, i kad se poistovjetite s tom ljubavlju, vi postajete ta sama ljubav. Zar nije Krishna rekao: „Na kraju ovog života, onda me dostignite.” Ne! Vidite, kada analiziramo sam život, smrt se neprestano događa. Nekad smo bili dijete. Kad je to djetinjstvo mrtvo, dolazi do odrasle dobi. Kad odraslost nestane, nastupa starost. Kad starost nestane, dolazi smrt. Dakle, u svakoj fazi vašeg života postoji smrt. Na primjer, za majku: da bi žena postala majka, smrt djevičanstva mora biti tamo. Da bi momak postao grihastha, dolazi do smrti celibata. Dakle, u životu imate smrt u mnogim stadijima.

Dakle, ne radi se o tome da ste dostojni hvaliti i ljubiti Boga kada napustite ovo tijelo. Koja je onda svrha toga, znate? Dao vam je ovo fizičko tijelo da ga u potpunosti iskoristite za izgradnju svog odnosa s Njim i On vas smatra dostojnim toga. Zbog toga vam je dao ovo tijelo Ali što radite s tim? Sjedite, samosažaljevate se i plačete, govoreći: „O, nisam dostojan toga, nisam dostojan toga.“ Ne, dostojni ste! On vas je učinio vrijednim! Pozvao vas je. Kako ne biste bili dostojni? Dakle, promijenite tu percepciju kad kažete da niste dostojni Božje ljubavi, jer ste je u potpunosti dostojni. Zbog toga vam ju je dao, zato vas je pozvao.

Kako možemo uravnotežiti svoj duhovni život sa svakodnevnim dužnostima jer mi se čini da ako jedno prevlada, drugi dio našeg života opada? Je li to istina?

To uopće nije istina. Vidite, to je zabluda koju vrlo često imaju duhovni ljudi. Oni kažu: „Kad postanemo duhovni, moramo se odreći svojih svakodnevnih dužnosti i potpuno se usredotočiti na duhovni put.“ To nije istina! Svaki dio vašeg života je duhovan. Što god radili u svom svakodnevnom životu, s kojim stavom to radite, postaje vaš duhovni put. Kada krenete svojim duhovnim putem, to ne znači da biste trebali prestati raditi. Trebali biste raditi, ali vrlo je važan stav s kojim obavljate svoju dužnost.

Na bojnom polju, kada je Arjuna plakao i žalio se da se ne želi boriti, Arjuna je dao Krishni mnogo izgovora da pobjegne; je li mu gospod Krishna rekao da bježi? Ne, nije. Što je rekao? Rekao je: „Gle, ako pobjegneš, otići ćeš u pakao.“ To je vrlo važno za razumjeti: Ako netko pobjegne od svoje dužnosti u vanjskoj stvarnosti, od onoga što vam je dano u vanjskom svijetu, otići će u pakao. Dakle, ovdje On govori Arjuni da će bjegom od dužnosti koje mu je priroda dala, patiti.

Često zato što ljudi postaju duhovni, kažu: „Oh, moj posao nije dobar.“ Pronalaze mnogo izgovora za neobavljanje posla koji rade. Naravno, ako je vaš posao ubijanje životinja i slične stvari, naravno, to je upitno. Ali, u stvarnosti, On ne traži od vas da promijenite bilo što u svom životu. Ono što morate učiniti je uključiti Njega u ono što radite. Ne radi se o bijegu od svoje dužnosti. Radi se o tome da je volite i stvarno doživljavate kao milost Božju što vam je pružio priliku da radite na bilo kojem području u kojem ste, za Njega. Dakle, tako nećete promijeniti svoju svakodnevnu rutinu. Kao što je rekao Arjuni: „Ako pobjegneš od te dužnosti, otići ćeš u pakao. Ako obaviš tu dužnost, također ćeš otići u pakao.” Ali ako oboje znači otići u pakao, kako je to moguće?

Tada je rekao: „Neka vaš um i intelekt budu na Meni.” Dakle, gdje god se nalazili, uključite Božansko pjevajući Njegovo ime, razmišljajući o Njemu. Ne tražim od tebe da razmišljaš 24 sata o Njemu. On zna da to nije moguće, ali barem malo vremena. Imate vremena za tračeve, imate vremena da nazovete voljenu osobu, imate vremena za toliko stvari, ali pronađite nekoliko minuta s vremena na vrijeme da samo izgovarate Njegovo božansko ime u sebi. Ne trebate to pjevati naglas. Mislite o Njemu, povežite se s Njim, pronađite izgovor, odite u toalet, sjednite, meditirajte o Njemu.

Vidite, nalazite mnogo izgovora za toliko mnogo stvari u životu, ali pokušajte naći izgovore da i svoj duhovni put ugradite u svoj svakodnevni život. Nema potrebe bježati u špilje. Ovo nije vrijeme za to, a ni u davnim vremenima nije bilo predviđeno da to svi rade. To su radili samo mudraci. Oni u to vrijeme – mudraci s dugim bradama o kojima govorim – znate, kada sjedite u pećini, nema stvari poput brijanja, tako da će vam prirodno rasti brada! Dakle, učinite svoj život svojom duhovnošću.

U svetim tekstovima mnoge priče otkrivaju kako su ljudi s velikim egom postali svetci ili su dobili oslobođenje nakon što je njihov ego uklonjen ili srušen. Moje pitanje je: Što učiniti s ljudima koji imaju suprotan problem, takozvani kompleks inferiornosti. Koji je preporučeni put za njih?

Kompleks inferiornosti (op. prev. u engleskom jeziku složenica ‘In-fear-iority’ znači ‘u – strah –nost’). Ovo je vrlo slično prvom ili drugom pitanju koje ste postavili, o nevrijednosti. Vrlo često sami sebe osuđujemo jer je to lako. Mi kažemo: „Da, volite sve.“ Lako je voljeti sve jer kad kažete da volite sve, nitko zapravo ne dođe i ne pita vas; ne trebate se stvarno angažirati, samo kažete: „Da, volim sve.” Ali kad dođete do toga da volite sebe, uočite sve svoje mane, tada se usredotočite na to. Kažete: „Ne, ne mogu.”

Znate koliko sam ljudi sreo koji kažu: „Ne mogu voljeti sebe, ali mogu voljeti druge?” Kako možeš voljeti nekog drugog ako nemate ljubavi za sebe? Ljubav prema sebi znači naučiti prihvatiti sebe takvim kakvi jeste. Vidite? Kada naučite prihvatiti sebe, vidjet ćete da će se i vaš život promijeniti u avanturu. Dakle, prvo prihvaćanje znači prihvatiti sebe onakvim kakvi jeste. To ne znači da se ne možete mijenjati. To ne znači da se ne biste trebali mijenjati nabolje, ne, ne kažem to. Ono što govorim je da naučite prihvatiti sebe takvim kakvi jeste, a to znači voljeti sebe. S tim kompleksom inferiornosti, jer se toliko fokusirate na tamasičnu razinu sebe, što se više koncentrirate na to, više nećete rasti. Koncentrirajte se na nešto pozitivno, promijenite način na koji razmišljate o sebi. To će vam pomoći da se uzdignete iznad.

Kad pogledamo sve mudrace, svetce – govorili ste o svetcima i njihovim životima – jedna od najljepših priča o svetici je Shabari. Shabari je bila poput kćeri plemenskog poglavara. Na dan njenog vjenčanja pobjegla je tražeći svog gurua. Putovala je posvuda, ali nitko je nije prihvatio jer su znali da je plemenska djevojka. Pobjegla je u noći svog vjenčanja samo da izbjegne žrtvu mnogih koza i krava i zbog nje. To je bilo plemensko što su u to vrijeme radili. Dakle, da bi to izbjegla, pobjegla je. Kucala je i na vratima mnogih ashrama. Ashrami je nisu primili jer su se plašili ako je prime, njeni roditelji će doći i uništili ashram i svađati se i slično.

Napokon ju je jedan mudrac prihvatio i njezin se svakodnevni život promijenio. Bio je to lijep život, sada je njezin svakodnevni život bio samo da nosi vodu i brine o dobrobiti ashrama. Ništa više. Dakle, vrijeme je prolazilo. Tada je došlo vrijeme da guru uzađe pa je plakala i rekla: „Guruji, jedino što želim je da ti služim i želim biti s tobom.”

A Guru Maharaj je znao za to i rekao joj je: „Ne, tvoja životna svrha i zašto si se ovdje rodila je  da upoznaš Gospoda, da služiš Njega. On će doći. On se utjelovio na Zemlji u obliku gospoda Rame. Doći će i dat će ti darshan.”

Vidite, slično tome, često ne shvaćamo veličinu rođenja kao ljudsko biće, pogotovo kad je Bog dao tu milost da osoba pozna Njegovo ime. Shabari nije poznavala Ramu. Znala je samo ime Rame. I to je ono što je ona štovala cijeli život. Štovala je samo ime Rame. I svaki bi dan čekala da dođe Rama. Brala bi bobice s drveća, pripremala bi cvijeće i mjesto na kojem će Rama sjediti. Samo je to ime Rama bilo sve za nju.

I tako se dogodilo da je jednog dana otišla po vodu na rijeku i dok je išla, jer se smatralo da je iz niske kaste, mudraci koji su bili oko nje bili su uznemireni njezinim bukom dok je uzimala vodu iz rijeke. Jedan od mudraca bacio je kamen na nju. Kamen joj je pogodio nogu, a nešto krvi je iscurilo u rijeku. Kad je krv dotaknula rijeku, cijela je rijeka postala krvava. Pobjegla je plačući jer se osjećala tako loše. Kad su mudraci to vidjeli, rekli su: „Oh, njezina krv je zaprljala cijelu rijeku!” Dakle, svi mudraci koji su bili u blizini počeli su pjevati puno mantri, sve ove stvari, kako bi pročistili vodu. Ništa se nije dogodilo.

Konačno, kako je Rama bio u šumi, u izgnanstvu, čuli su za Ramu i rekli su: „Gospod Rama je Purushottama. On je sam Svevišnji Gospod koji se utjelovio.“ Otišli su i zatražili od Njega: „Molimo te da podariš milost i pročistiš rijeku.“ Rama je došao s Lakshmanom. Kad su Rama i Lakshmana stigli, mudraci su zamolili Ramu: „Molimo te, stavi svoje božansko lotosovo stopalo u vodu.“

Rama je rekao: „Dobro, u redu.” Zakoračio je u vodu. Ništa se nije dogodilo. I tada je Rama rekao: „Što da radim?”

Rekli su: „Možda bi trebao uroniti u vodu?”

Rekao je: „Moja stopala nisu promijenila tu vodu, mislite li da će uranjanje nešto promijeniti?”

Rekli su: „Molimo te, molimo te, molimo te, molimo te!“

Dakle, Rama je uronio u vodu i ništa se nije dogodilo.

Bili su vrlo uporni, ovi mudraci. Pitali su Ramu: „Molimo te, možeš li progrgljati malo vode u ustima i ponovo je pljunuti u vodu. Možda će to promijeniti vodu u rijeci.”

Lakshman se usprotivio toj ideji i rekao: „Kako to možete reći mom bratu?”

Ali Rama je rekao: „U redu, ispunimo njihove želje. Znaš, oni su mudraci, znaš, ispunimo njihovu želju.“ Dakle, Rama je uzeo malo vode, progrgljao, pljunuo je u rijeku i ništa se nije dogodilo.

Pitali su ga: „Što treba učiniti?“ Bili su zabrinuti. Tada su Rami ispričali priču.

Kad je Rama čuo za Shabari – vidite, ta veza između voljenog Gospoda i voljenog, ljubavnika i voljenog, to je jedinstveno. Čežnja koju je Shabari imala tokom svih godina, od kad je bila mlada do sada kao stara dama – ta čežnja za Ramom nije se promijenila. Bhagavan, kad je čuo ovo ime Shabari, bio je ispunjen bhavom i skakao je unaokolo i rekao: „Molim te, odvedi me do Shabari!“

Rekli su: „Kako Te možemo odvesti do ove žene niskog položaja? Ona je iz vrlo niske kasta, vrlo… znaš, stara dama, loše, kako Te možemo odvesti? “

Rekao je: „Ne, moram je vidjeti!”

Oni su rekli: „U redu.” Potražili su Shabari i poslali joj poruku. Dakle, kad je Shabari čula da je njezin voljeni Gospod u blizini, ona je kao luda žena potrčala prema svome voljenom Gospodu. Dok je trčala, malo prašine s njezinih nogu palo je u vodu. U trenutku kad je prašina dotaknula vodu cijela se rijeka pročistila.

Vrlo je važno da se to vidi. Sama sebe je smatrala nedostojnom, ali Bhagavan je nikada nije smatrao nedostojnom. Vi ljudi sebe smatrate inferiornima, ali Bog vam je dao ovo fizičko tijelo, učinio vas je predanikom, dao vam je svoje božansko ime jer vas u svojim očima smatra važnim.

Kad je Shabari stigla do gospoda Rame, pala je na Ramina stopala i Rama je bio oduševljen da vidi Shabari.

Mudraci nisu mogli razumjeti što se dogodilo; kako to da je prašina sa stopala Shabari očistila cijelu rijeku kad mantra i njihovo znanje i njihova takozvana predanost nisu mogli? Ni sam gospod Rama nije mogao! Pitali su gospoda Ramu što je to. Gospod Rama je objasnio da kada su udarili Shabari, krv koja je pala u vodu nije bila Shabarina krv. To je zapravo bila Njegova krv iz Njegova srca, a prašina s takve predanice pročistila je tu krv. Rama to nije mogao sam pročistiti. Ali jednostavna prašina s te predanice sama ga je pročistila.

Dakle, slično tome, Bog je vidio nešto dublje u vama. Neka vaš um bude apsorbiran u tu česticu božanskosti koja je unutar vas, na tu dostojnost Njegove Ljubavi unutar vas. Bilo da se smatrate inferiornim ili superiornim, nije važno. Najvažnije je da je vaš um apsorbiran u Njegovo božansko ime.

Jai Gurudev svima!

Izvorni govor na engleskom pročitajte ovdje.

X