PITANJA I ODGOVORI UŽIVO IZ VRINDAVANA SHREE GIRIDHAR DHAM ASHRAM, 3. travnja 2020.

Današnji satsang sadrži odgovore Paramahamse Vishwanande o služenju predanika nasuprot služenju Bogu ili guruu, kada slijediti novog gurua, kada se boriti ili predati te razliku između Gospoda Krishne i Svevišnjeg Gospoda Narayane.

Jai Gurudev svima!

Odlučio sam se vratiti u Njemačku pa je ovo posljednji satsang ovdje u Vrindavanu tijekom ovog boravaka i… što reći? Satsanzi će se nastaviti također u Njemačkoj. Smislit ćemo kako to učiniti, a isto će se i japa nastaviti jer sam i ja tako u kontaktu s vama. Zamolit ću vas, pošto sutra neće biti moguće održati satsang i japu, gdje god bili, molim vas, u isto vrijeme, povežimo se ponovo i radimo japu zajedno.

U stvari, vrlo je brza odluka da se vratim u Njemačku. Za to se zapravo nitko nije pripremio, a ljudi ovdje su bili šokirani. Neki su upali u paniku! I da, neki ljudi vani također su bili šokirani kako se vraćam u Njemačku. Ne samo ja, već i svi ljudi koji su ovdje došli iz ashrama, Swami Revati i ostali.

Smiješno je što je Giridhariji sve sredio. Smiješno je kako On sredi sve. Možda će Swami Revati reći nešto o tome.

Swami Revati: Dakle, dogodilo se to da smo provjeravali postoji li opcija s Veleposlanstvom Njemačke, samo smo pratili, a nije bilo ničega. Rekli su da su već poslali dva spasilačka leta u Indiju, a da nema jamstva za treći jer nema dovoljno ljudi kojima je potrebna usluga. Od tada smo bili spremni za mogućnost da ćemo možda morati pričekati dok se cijela ta stvar s koronom ne završi, a komercijalni letovi se počnu ponovno vraćati na normalan način.

U međuvremenu ovdje smo imali predanika iz Austrije koji je bio u kontaktu s Veleposlanstvom Austrije te su razgovarali o letu koji će proći kroz Nizozemsku, kroz Amsterdam, ali da je let već popunjen. Iako se let trebao dogoditi u nedjelju, bio je prepunjen, tako da ni u vezi s tim nismo mogli ništa učiniti, osim samo čekati. I onda smo sinoć dobili poruku od predanice koja se trenutno nalazi u Delhiju. Ona je stupila u kontakt s aviokompanijom i uspjela je pronaći jednu kartu pa je pitala Gurujija: „Je li u redu da sada odem kući?“ A Guruji je rekao: „Da.“ Onda je rekla: „Možda mogu nabaviti još jednu kartu.“ Provjeravala je online i rekla je da je dostupna samo još jedna karta. Nazvala je Gurujija i pitala Ga je li zainteresiran, ali On je rekao: „Ne, vratit ću se samo ako se svi mogu vratiti, cijela grupa”, a ovdje nas je bilo šest iz Njemačke.

Dakle, zamolio sam je da mi pošalje poveznicu. Poslala mi je poveznicu koju zapravo nismo mogli pronaći ni na koji drugi način. Pokušali smo na internetskoj stranici KLM aviokompanije i nismo je mogli pronaći. U svakom slučaju, primili smo poveznicu, otišli na internet, zatražio sam šest karata, bilo je šest karata i tako smo rezervirali šest karata i sve je prošlo glatko. Otprilike pet minuta kasnije došlo je još par ljudi koji su također željeli ići istim letom. Otišli smo tamo da provjerimo za video ekipu te da rezerviramo karte za još dva leta. Vratio sam se na istu poveznicu, zatražio još dva leta… i više nije bilo letova do svibnja! Dakle, bilo je samo šest karata koje su nama trebale i otvorile su se samo na kratko vrijeme. Mislim da su u međuvremenu uspjeli pronaći neka druga rješenja, nakon puno komplikacija i telefonskih poziva, i ovog, onog i drugog. Ali, sinoć se niotkuda otvorilo samo šest karata za nas i tada je Guruji rekao: „Dobro, onda to i učinimo.” Kako je On rekao, čini se da je tako podešeno.

Guruji: „Dakle, ljudi se ovdje ne trebaju bojati ničega, samo je sada vrijeme da odemo. Bilo je vrijeme za boravak ovdje u Vrindavanu, a sada je vrijeme za povratak u Njemačku. Ionako ćemo biti u karanteni, zaključani dva tjedna. Da, stalno se zaključavamo. Zapravo je lijepo biti ovdje.

Biti zaključan ovdje potpuno se razlikuje od bilo kojeg drugog mjesta. Gledam neke videozapise na kojima se vidi kako su neki ljudi na Mauricijusu pretučeni. Samo su izašli s prijateljem i… strašno. Oni to shvaćaju vrlo strogo, vrlo oštro. Gledajte, ne moramo paničariti niti što slično. Možemo samo sjediti i uživati ​​u trenutku. Pitajmo se kada smo sjedili i uživali u ovakvom vremenu? Vrlo često od predanika i drugih ljudi čujete: „Znaš, brzo uradim svoju sadhanu, nemam puno vremena. Nemam vremena da uradim svu sadhanu koju trebam uraditi. Čak i kod meditacije, samo malo meditiram, a moja atma kriya, radim samo malo atma kriye, to je sve.”

Sada se čini da vam je Božansko dalo sve vrijeme da se povežete s Njim, a najprije da se povežete sa sobom. Dakle, uživajmo u tome.

Zašto se kaže da je služenje predanicima Gospoda veće od služenja samom Gospodu?

Prvo, služenje predanika čini nas poniznim. Da biste nekome služili, morate biti jako ponizni. Ne možete služiti nekome i biti u svojem egoističnom ja ili ponosni. Ponos će vas uvijek zaustaviti u služenju drugima jer vas ponos uvijek stavlja na višu razinu: „Ja sam gospodar svega. Ja sam to, ja sam ono.” Dakle, kada je gospod Krishna rekao: „Služenje Mojem predaniku najdraže je Meni, onima koji služe Mojim predanicima.” To znači taj skromni stav. Morate se poniziti da biste mogli služiti tom predaniku. Ovdje moramo shvatiti, On ne govori da idete okolo da služite svim vrstama predanika koji se samo nazivaju predanikom. Kad Bhagavan naziva nekoga predanikom, to znači da se ta osoba uzdignula u stanje u kojem ga sam Bhagavan prihvaća. To stanje ostvarenja, to stanje svijesti. Bhagavan kaže: „To je moj predanik”, predanik koji je lišen ponosa i ega. Taj je predanik ponizan.

Služiti sliku poniznosti, sliku pobožnosti i predaje, to vas čini istim jer uzimate tog predanika kao primjer poniznosti i skromnosti. Spremni ste pasti i biti posvećeni Njegovom predaniku kroz služenje. To rade svetci, što je nevidljivo očima predanika, nevidljivo očima učenika, ali zapravo to rade pravi gurui i svetci. Oni su tu da uzdižu. Zapravo nisu iznad. Čak i ako se čini da ih predanici služe, zapravo oni služe predanike; guraju svoje predanike naviše prema Gospodu, prinoseći ih kao ponudu Gospodu. Ako morate nešto ponuditi Gospodu, uzmete to odozdo i podignite gore Njemu. To čini pravi predanik.

U Giti, u 8. poglavlju, u 8. stihu, Bhagavan Krishna je rekao: „Oni čiji se um ne kreće lijevo i desno u procesu stalne meditacije i kontemplacije, o Partha, oni dolaze Meni, oni Me dostižu.” Dakle, ovo se pitanje vrlo jasno odnosi na to što je ustvari predanik. Um koji se ne kreće lijevo i desno, zar ne? Taj je um potpuno usredotočen, taj um je bez ikakvog ega, ali kako se to događa?” Stalnom meditacijom o Meni, Svevišnjem Gospodu.”

To je ono što je rekao Bhagavan Krishna: „Ti umovi koji su stalno usredotočeni na Mene kao Svevišnjeg Gospoda”, tako da um koji je stalno usredotočen i introvertiran u sebi i opaža Božansko, taj um je postigao stanje jednosmjernosti. Taj um ne luta okolo. Taj um je oslobođen ega. Kad je um oslobođen ega, čovjek počinje odražavati Božansko skriveno u njemu. Ta osoba postaje predanik, postaje samoostvaren. Um je u potpunosti apsorbiran u Jastvu, ali ne kao u egu ili ponosu; taj je um potpuno apsorbiran znajući da Svevišnji Gospod prebiva u njemu.

Ako netko ima tu potpunu svjesnost u sebi, taj um ne skače ulijevo i udesno, a čovjek je potpuno zaokupljen predanošću samom Svevišnjem Gospodu, u toj se osobi mora dogoditi preobrazba. Ta transformacija koja se događa unutar te osobe, prirodno, osobu čini poniznom jer automatski znaju da nije o njima, već o Bogu. Predanik je prirodno ponizan.

Jednom je bio predanik gospoda Krishne po imenu Manu. (To nije bio ‘Manu’.) Manu je došao u Vrindavan i htio je obožavati gospoda Krishnu ovdje, na ovom prekrasnom, spokojnom mjestu. Htio je postići mir u svom umu pa je došao u Vrindavan. Dok je bio s druge strane rijeke Yamune, dok je prolazio pored stabla, ugledao je tri učenjaka kako razgovaraju među sobom. Bili su zauzeti raspravom, a on je sjedio i neko vrijeme slušao. Dok su razgovarali, s tog stabla je pao plod. U isto vrijeme, odletjela je jedna vrana.

Dakle, prvi učenjak počeo je raspravljati o tome, rekavši: „Jao, kakva je vjerojatnost da to voće padne dolje i da vrana odleti.”

Drugi je rekao: „Ne, vrana je došla na plod, a zbog težine vrane plod je pao.”

A treći je rekao: „Ne, ne, ne, vi svi ne znate ništa. Voće je palo zbog gravitacije i zato je ptica odletjela.”

Svi su raspravljali o voću i ptici. To je zabavilo ovog Manua, vidjevši kako gube vrijeme i raspravljaju.

Dakle, otišao je tamo i rekao: „Molim, mogu li vam pojasniti nešto?“ Uzeo je plodove i upitao ih: „Vrlo dobro znate da se kaže kako se niti jedna trava ne pomakne ako Gospod to neće. Slažete li se da se čak i travka pomiče po volji Božjoj?”

Svi su kimnuli glavom: „Da.”

Zatim je uzeo plod i rekao: „Znate li da je Božja volja da je ovo voće palo i ptica odletjela?”

Rekli su: „Da.”

Uzeo je voće, otišao u Yamunu, oprao voće i ponudio ga Gospodu te rekao: „Gospod prihvaća list, cvijet, plod i nekoliko kapi vode kad se ponudi s ljubavlju i predanošću.“ Uzeo je voće, ponudio ga Gospodu te dao svima da jedu. Svi su ga prihvatili kao prasad i pojeli ga bez ikakvog pitanja.

Često se o stvarima toliko raspravlja. Neprestano raspravljamo, raspravljamo i raspravljamo, a ljudi se pretvaraju da znaju, da znaju i znaju. Misle da što više čuju, više postaju mudri. Ali ako ih pitate o čemu se razgovaralo prije nekoliko dana, oni se neće sjetiti. Na najjednostavniji način, služenjem predaniku, služenjem guruu, to postaje služenje koje je najdraže Gospodu. Jer, na početku, kada počnete služiti, to vas čini poniznima, a automatski u toj poniznosti, tako što služite poniznom predaniku, to vas približava samom Gospodu. Kad si ponizan, možeš Ga osjetiti. Kad ste ponizni, možete poštovati ​​Njegovo stvaranje, možete poštovati ​​sve. Kad ste ponizni, možete istinski voljeti kako On voli.

Zato je služenje Njegovom predaniku najdraže Njemu. Također, u služenju predanika koji je vama najdraži: možete služiti predanika, a predanik može komunicirati s vama. To stvara određenu vezu. Ali služenje Božanstvu – vrlo često čujete kako ljudi govore: „Zašto bih štovao božanstvo?” Posebno je izraženo na Zapadu! To je istina, prvo treba biti u kontaktu s ljudskosti. Ako niste u kontaktu sa svojom ljudskosti, kako biste bili u kontaktu sa svojom božanskosti? Zato je Bhagavan Krishna rekao: „Oni koji služe Mojim predanicima najdraži su Meni” jer On vječno prebiva u srcu tog predanika koji je slika, slika koja se pokreće. Pravi predanik, pravi guru, pokretna je slika samog Gospoda. Imaju ljubav, poniznost, samilost.

Kad nečiji živi učitelj napravi samadhi te ako predanik tada upozna drugog živog učitelja, treba li nastaviti slijediti svog starog gurua ili treba slijediti novog živog učitelja, i ako je tako, kako može znati je li novi živi guru ispravan i pravi?

Kad nečiji učitelj umre, čovjek nema isti savjet od živog učitelja. Zato je lakše slijediti živog učitelja. Ali to ne znači da biste trebali zanemariti svog prijašnjeg učitelja koji je otišao s ovoga svijeta jer obično kada učitelji ode iz ovog svijeta, dolazi do još veće povezanosti.

U nekim tradicijama ljudi slijede paramparu. To znači, kada učitelj, nečiji guru, umre, guru je već odredio sljedećeg nasljednika, jer je tog nasljednika godinama trenirao guru, obično od djetinjstva. Dakle, automatski, predanik prethodnog gurua postaje predanik sadašnjeg gurua. To je onaj koji slijedi određenu paramparu i kad je guru jasno odredio nasljednika, nastavak slijedi… Vidite da je isto i sa Swamijem Narayanom i mnoge druge guru-paramare su ovakve. Ali postoje određeni gurui – upravo sam spomenuo Swamija Narayana – gdje oni mogu slijediti gurua, ali imenovani acharya, glavni guru, osnivač, i dalje se štuje kao glavni guru. Ostali postaju samo nasljednici. I da, u toj će tradiciji slijediti sljedećeg gurua koji je postavljen u skladu s tradicijom. Ali na primjer, u našoj Sri Sampradayi, imali smo mnogo acharya i prije Ramanujacharye, ali ipak, Sri Ramanujacharya je imao takvu osobnost. Zašto? Budući da je uspostavio sampradayu i dao određene norme koje treba slijediti, tako je postao acharya. Naravno, ispod njega je bilo puno acharya i mnogo učenika, ali sve u svemu, najprije trebamo njega štovati. Ne odajemo isto štovanje drugima jer je on utjelovljenje samog Gospoda. Dakle, kad god predanici štuju unutar te sampradaye, najprije njega štuju. U tom kontekstu, on postaje glavnim acharyom.

Slično tome, pitanje je bilo ako je guru napravio samadhi i onda sretnete drugog živog učitelja, sve ovisi o tome kako ćete se povezati s tim učiteljem. Ako znate da vas taj učitelj može voditi iz tame i dovesti vas do svjetla, tada prihvatite utočište kod tog učitelja i nemojte vidjeti nikakvu razliku između vašeg prethodnog gurua i gurua kojeg slijedite sada. Znajte da vas je prethodni guru sam doveo tamo gdje morate biti. Ali, razumijete, to nije u mnogim slučajevima. Samo kako se osjećate i kako ste privučeni tome, tada je moguća promjena, od jedne tradicije do druge, s jednog gurua do drugog. A kad se promijenite, imajte poštovanja prema prethodnom, ali u potpunosti usvojite tradiciju i put svog sadašnjeg gurua.

Kao da se vjenčate, pogotovo ovdje u Indiji. Kad se mladenka uda za mladoženju, mladenka potpuno prihvaća norme, kulturu, božanstvo i štovanje svoga muža. Slično tome, kada krenete drugim putem, slijedite svog sadašnjeg gurua: u potpunosti prihvaćate svog sadašnjeg gurua i ono što vas uči sadašnji guru i što vam daje sadašnji guru.

U trećem dijelu svog pitanja rekao si: „Kako ću znati je li učitelj u pravu?” Ako je pravi učitelj, nikada nećete znati je li učitelj u pravu ili ne, jer prosuđujući učitelja radite prvu uvredu, što biste zapravo trebali izbjeći! Trebali biste sami sebe analizirati za to vrijeme. Kako se osjećate u sebi? Ne govorim o vašem umu jer kao što sam rekao jučer na početku, ljudi stvarno vole svoju fantaziju, a zato što osjećaju drugačiju energiju, osjećaju se uzbuđeno. Ne, odvojite vrijeme da osjetite u sebi. Onda je u redu.

Ako vas srce vuče, bez obzira na sve, vi se pokušavate oduprijeti, ali ipak, srce vas vuče prema tom učitelju, onda znajte da imate blagoslov svog prethodnog gurua da krenete naprijed sa svojim životom, da krenete naprijed drugačijim putem, da krenete naprijed tim novim putem koji slijedite.

Primjerice, priče o Draupadi i Mirabai pokazuju nam kakva je uistinu predaja. Osim toga, postoje i mnoge stvari koje predanici mogu naučiti. Kako da znamo je li to izazov u životu u kojem moramo dokazati svoju snagu i boriti se za nešto, a kako znamo je li bolje predati se i prihvatiti situaciju umjesto da se borimo? Moje pitanje je kako znati kada prihvatiti, a kada se za nešto boriti?

Vidite, ako kažem da se borite, možemo cijeli svoj život boriti se za stvari koje želimo na isprazan način. Pravi predanik se predaje. Znate, ovo je sada test predaje: koliko imate vjere u Boga, koliko ste predani riječi gurua i Boga? Umovi ljudi uvijek trče poput psa za novim idejama, novim stvarima. Oni ne mogu zaista reći: „Predajem se Tvojoj volji.”

Sigurno ste primijetili kako često psi trče kad prolazi automobil; oni mahnito trče, pokušavaju preskočiti automobil, kao da se utrkuju s automobilom. Kad sam u veljači bio u Palani, jedne večeri smo otšli u hram. Na povratku je bilo mnogo pasa koji su se pokušali utrkivati ​​s automobilom, pokušavali su lajati i sve te stvari. Mislio sam, ovi psi trče, što bi učinili da sada stanemo? Skočili bi i pojeli nas.

Postoji priča: bila su dva farmera. Jedan farmer je imao psa i svaki put kad bi neko vozilo prolazilo, pas bi se utrkivao i pokušavao ga preteći.

Jednog dana, susjed je pitao farmera: „Što bi se dogodilo da tvoj pas želi juriti za tim automobilom, misliš li da bi ga automobil prestigao?”

Farmer je odgovorio: „Ne brinem se previše oko toga da li će automobil ikad prestići psa. Ono što me brine je što ako pas sustigne auto. To je ono što me brine.” (Što znači da ne bi bilo dobro, pas ugrize osobu i sve.)

Dakle, isto je i s ljudskim umom. Čovjek juri za beskorisnim stvarima, neželjenim stvarima, onima koje ga ustvari ne usrećuju. Ako tako nastavite trčati, to vas neće nikamo odvesti.

Na primjer svetci jasno znaju što žele. To je razlika. Oni nemaju dilemu: „Da li zaista želim Krishnu? Želim li zaista Sriman Narayana? Da li se stvarno želim predati?” Ne, oni nemaju dileme u sebi. Za njih je jasno: što god im Gospod da, oni u potpunosti prihvaćaju, jer je njihov cilj jasan, njihov fokus, cilj je jasan što žele. Zašto bi bili zbunjeni? Oni nemaju nikakvu zbunjenost u sebi.

Dolazite u dilemu treba li se boriti ili samo prihvatiti jer ste zbunjeni sami sa sobom. Kad ste zbunjeni sami sa sobom, ta zbunjenost također izlazi van i sve postaje zbrka. Zatim se pitate: „Jesam li u pravu? Jesam li u krivu? Moram li se boriti ili se ne moram boriti?”

Kakva je to riječ predaja? Kad se predate Božjoj volji, idete li u borbu? Ne, ne borite se. Činite svoju dharmu, obavljate svoju dužnost, ali niste vezani za rezultat toga. Vidite? To je ono što ove svetce čini sjajnim, jer oni rade svoju dharmu svim svojim srcem, svim svojim umom usredotočenim na Svevišnjeg Gospoda. Oni postižu onu jednousmjerenost gdje čak i bez obzira na dharmu koju čine, znaju da time služe Gospodu. I nisu vezani za taj plod svog djelovanja.

Ako se borite, što znači: „Da, želim biti ovdje, želim da stvari budu onakve kakve ja želim”, kako znate da je to ispravno? Ne znate je li to ispravno ili pogrešno. Ono što je ispravno za vas može biti pogrešno za drugoga. Ono što je za nekoga pogrešno, može biti ispravno za nekoga drugoga. Pa, kako to znate? Ali oni koji se predaju ne moraju brinuti je li to ispravno ili pogrešno. Oni znaju da sve što čine, čine za svog voljenog Gospoda. Ako je ispravno, to je ispravno; ako je pogrešno, pogrešno je. On će to preobraziti, uzet će to i učiniti onakvim kakvim On želi. I to je razlika između to dvoje, između predaje i borbe.

U prirodi, tattva, sve manifestacije Narayane su jedno. Svi su samo On. Rekli ste da je Krishna Narayana, a znam da su u tattvi oni jedno te isto, ali kad vidimo raspoloženja, rasa, u tim oblicima, postoji li drugačiji ukus između njih ili je rasa baš poput tattve? Čak i ako ih ima puno, na kraju ne postoji razlika između Krishne i Narayane.

Ovo je pitanje koje ljudi ovdje često vole. Zapravo, nema razlike između Krishne i Narayane, Krishna je Narayana. Naravno, raspoloženje bhakte za kojeg su vezani, lila za koje su vezani, nije isto. Ali možete vidjeti da su čak i ljudi, na primjer, u Južnoj Indiji uglavnom usredotočeni na Sriman Narayanu i imaju isti bhav prema Sriman Narayani. Na sjeveru će reći: „Da, gopike su izvrsne i sjajne predanice.“ Istina je, sam Bhagavan Krishna hvali gopike, ali u Južnoj Indiji postojao je Goda-devi koji je također štovan s istim raspoloženjem kao i Sriman Narayana. Dakle, ne možete zaista reći da postoji različito i da je to različito.

Uzmite, na primjer, u Mithili kad je Rama bio na vjenčanju. Postoji pjesma ‘O Pahuna’ koju u posljednje vrijeme pjevaju. To je ista stvar ‘O Pahuna’ je pjesma naroda Mithile za gospoda Ramu, koji čeznu da pitaju Ramu: „Molimo Te, ostani s nama, produži svoj boravak i budi s nama.“ Ista je čežnja gopika u Vrindavanu za Krishnom. Kako možete reći da one to nisu imale? Jesu! Vidite, bhav je isti za Ramu, bhav je isti za Krishnu, bhav je isti za Srimana Narayana.

Ovdje sam vam upravo dao tri primjera. Dakle, postoji li kakva razlika u Svevišnjem Gospodu? Ne, ne postoji. Kad je Bhagavan Krishna morao pokazati svoju virat-swarupu, svoj kozmički oblik, pokazao je Srimana Narayana Arjuni. Nije pokazao nekoga drugog. Kad je Arjuna vidio Njegov kozmički oblik, rekao je: „Ne mogu to gledati, ne mogu shvatiti taj oblik, ne mogu, to je previše za mene.” Što je pitao Gospoda? Zamolio je Gospoda: „Molim te, pokaži mi svoj oblik Chaturbhuja.“ Od Srimana Narayane pokazao mu je svoj Chaturbuja oblik koji je sa shankhom, čakrom, gadom i padmom. Taj je oblik mogao podnijeti jer mu je taj oblik bio poznatiji. Zatim je upitao: „Molim Te, želim Te više kao sakhi“, ta sakhya-bhava unutar njega.

Prema bilo kojem mjestu, prema bhavi koju imate u sebi, takva vrsta rase također će se probuditi iznutra. Ali bhava i rasa nisu maštarije. Ovo je jedna stvar koja je važna. Ljudi vole vrlo često to pomiješati; čitaju o tome i onda o tome maštaju. U vezi s tim trebate biti vrlo oprezni jer kad se bhava probudi, ona proždire sebe, onda niste svoji u potpunosti. Potpuno ste se predali, potpuno ste bez ega, bez uma, neću reći bez daha, sada nije dobro reći bez daha. Ako kažete bez daha, pomislit će da imate koronavirus! Trenutno ne bez daha, ostavite to samo za jogije.

Dakle, shvatite da su Krishna i Narayana jedno te isto.

Jai Gurudev!

Izvorni govor na engleskom pročitajte ovdje.

X