Često se osvrćemo na velike svetce i učitelje iz prošlosti i ukazujemo na njih kao na utjelovljenja ortodoksne tradicije. Ali zaboravljamo da ono što ih je učinilo velikima nije bilo koliko su strogo slijedili principe religije, već koliko su bili sposobni koristiti te postojeće principe i stvoriti veličanstveniji, dublji pokret. S dubinom svoje realizacije, mogli su upravljati i izložiti nove koncepte koji su pokrenuli mase ljudi iz njihovog vremena na višu duhovnu razinu.
Ako promotrimo Sri Ramanuju Acharyu (1017-1137), on se pojavio tijekom perioda kada su vaishnavske bhakti tradicije bile zasjenjene s impersonalnim idejama. Kroz uvjerljive argumente opovrgnuo ih je, i čineći to, ujedinio filozofsko vedsko otkrivenje sa suptilnim religioznim himnama svetaca Tamil Alvara i sa Pancharatra formom vaishnavskog štovanja. Njegova pojava dovela je do radikalne sistematizacije koja je postavila čvrste temelje pobožnosti prema Narayanu. Zajedno s Ramanujinim neprestanim propovijedanjem, raspravama i putovanjem, Njegovo beskrajno suosjećanje pokazalo se kada je javno otkrio svetu ashtakshara mantru – Om Namo Narayanaya. Njegova povijesna pojava otključala je vrata Vaikunthe svakome i svima.
Ako promotrimo Chaitanyu Mahaprabhua (1486-1533), njega je inicirao Ishwara Puri iz Madhva Sampradaye, no, unatoč tome, on je stvorio cijelu novu bhakti filozofiju kroz Goswamije. Donio je sveto ime Gospodovo i predstavio suvremenu kulturu centriranu oko njegovog dinamičkog pokreta sankirtana. Mahaprabhu je iza sebe ostavio neznatno učenje, ali je njegova inkarnacija svijetu grafički ilustrirala ekstatični, transcendentalni odnos Radhe i Krishne.
BHAKTI MARGA: UJEDINJENJE VAISHNAVSKIH SLJEDBI
Produžimo unaprijed do našeg sadašnjeg vremena i u živopisnom seoskom krajoliku Njemačke imamo Paramahamsu Vishwanandu, Njegovim predanicima poznatog kao Guruji ili Gurudev. On privlači na tisuće iz cijeloga svijeta kako bi sudjelovali u rastućem vaishnavskom pokretu.
Fondacija Bhakti Marga, koju je On utemeljio, ukorijenjena je u filozofiji Ramanuje i Sri Sampradaye. Vedske himne i načini štovanja svi su posvećeni Gospodu kao Sriman Narayanu. U isto vrijeme, to je s lakoćom spojeno sa suštinskom bhakti sjeverne Indije. Slava Radhe i gopika stalno se naglašava. Pod jednim krovom imamo jedinstvenu fuziju između vaishnavizma Sri Rangama i Vrindavana.
Ali postoje i ostali aspekti koji su također unešeni: štovanje Chaitanye i posvećenost Pandurangi često se iskazuju. Prisutan je snažni naglasak na velike Varkari svece kao što su Tukaram i Dnyaneshwar, kao i ostale osobe poput Meerabai. Ali možda najjedinstvenije od svega je predstavljanje Atma Kriya Yoge. Porijeklom od Mahavatara Babajija, ova praksa uključuje meditaciju, mantru, pranayamu i mudre. Povezivanje tehnika Kriya Yoge s ortodoksnim bhakti praksama kao što su kirtan i puja kreira snažan i transformativan način štovanja.
Imajući to na umu, možemo vidjeti kako Paramahamsa Vishwananda kreira besprimjerenu tradiciju koja povezuje različite elemente kako bi izvukla srž vaishnavizma.
PARAMAHAMSA VISHWANANDA: NE SAMO FILOZOF VEĆ ISKUSTVO
Kako je ovo u svakom smislu vaishnavski pokret, postoji jedna podržavajuća sila koja čini da svi ovi dijelovi rade u savršenoj sinergiji: guru bhakti. Postoji mnogo hindu denominacija koje stavljaju veliki naglasak na gurua, no za Bhakti Margu to je najodređenija značajka. Predanici koji se okupe rijetko dolaze tražiti novi religijski put. Umjesto toga, skoro svatko tko primi inicijaciju i služi to je učinio zbog transformativnog iskustva s Gurujijem. Ali što se točno kvalificira kao transformativno iskustvo?
Kada sretnete osobnost koja je sposobna fizički odgovoriti na vaše najdublje misli i želje, znate da ste susreli individuu koja može odgovoriti na molitve. Kada sretnete nekoga tko vas može informirati i pripremiti za buduće događaje, znate da ste susreli nekoga tko je gospodar vremena i prostora. Kada slijedite nekoga tko može identificirati i uništiti vašu fantaziju i ego, znate da ste s nekime kome je stalo, ne samo za vaše pohvale već i za vaše napredovanje. Kada vidite nekoga tko neumorno radi kako bi vas uzdigao, vi ste s nekime tko utjelovljuje bezuvjetnu ljubav. Kada nečija sama prisutnost otklanja svjetovnu privlačnost i budi žudnju za Bogom, znate da ste susreli pravog Učitelja.
Ovo nikako nije cijela priča. Ali ovakve vrste ponavljanih, dosljednih iskustava postavile su temelj za ovaj put.
Paramahamsa Vishwananda nije samo netko tko je pročitao svete tekstove i naučio komentare, niti je jednostavno samo mudri pojedinac koja vodi primjerom. On je osobnost koja utjelovljuje sam cilj za kojim tragamo. On pruža buđenje božanskog koje se ne može odbaciti. Zbog tog buđenja, pojedinci Njega prihvaćaju kao autoritet u svojim životima. Kroz ovu povezanost s Njim dovedeni su do stopala Gospodovih. S Njegovom milošću i vodstvom predanici mogu zaorati u dubine predanog odnosa s Bogom. Kako taj odnos postaje intenzivniji, zauzvrat osnažuje povezanost s Gurujijem. Bhakti prema Gospodu donosi bhakti prema Guruu. Oboje je stavljeno na potpuno istu platformu. Božanskost jednoga otkriva božanskost drugoga.
POMIRENJE ISPRAZNE DOGME I OBMANJUJUĆE FANTAZIJE
U bilo kojoj tradiciji postoji prirodna tenzija: konzervativna dogma nasuprot naprednih ideja. Prvo nastoji strogo slijediti svako pravilo i doktrinu bez obzira o kontekstu, dok drugo nastoji odbaciti ograničenja svetih tekstova i prihvatiti nova. Opasnost dogme jest da se povlačimo u filozofski zatvor. Sve se svodi na poglavlje i stih. Put ljubavi postaje misaona vježba koju diktira slovo zakona. Ali opasnost pretjeranog napretka je u tome da zalutamo u fantaziju. Nemamo sidro i mogu nas odvući obmanjujući neuzemljeni koncepti. Gubimo pojam tko smo i što se kvalificira kao božansko iskustvo.
S Gurujijem to pitanje biva riješeno. Kada je tradicija spojena s Učiteljem koji istinski zna, predanik dobiva ravnotežu između znanja i iskustva. Znanje postaje alat koji uzemljuje i učvršćuje direktno iskustvo s Guruom.
Velike duhovne organizacije mogu često upasti u zamku beskrajnih rasprava o Gospodu. Mogu strogo prakticirati svoju sadhanu i opširno citirati svete tekstove. Božanska ljubav je prikazana kao realan cilj, ali unatoč tomu, ne znaju pokazati niti jednog pojedinca koji je direktno neposredno doživio tu filozofiju. Nema nikoga tko bi provjerio tu poruku. Kao rezultat, ljubav Božja postaje više kao glasina nego stvarnost. Bez prisutnosti osobe koja istinski poznaje Gospoda, možemo završiti s potpisivanjem čekova koje nitko ne može unovčiti i s obećavanjem bogatstva koje nitko ne posjeduje.
Kada se to dogodi, nemamo više pokret koji nam daje milost Božju, imamo duhovnu kulturu koja u najboljem slučaju pruža neki fokus, užitak i mir uma, ili u najgorem slučaju mami osobu u egoistično vjerovanje da posjeduje jedini put do Gospoda.
Guruji je onaj koji istinski zna i koji istinski jest. To je iskustvo tisuća pojedinaca iz svih područja života. Zbog toga, predanici opipljivo imaju Boga između sebe. Oni imaju živu božanskost i živu milost – a to donosi mogućnost prave transformacije. Garancija posjedovanja Gurujijeve prisutnosti znači da predanici imaju slobodu da uđu duboko u svoju tradiciju. Znanje i sveti tekstovi postaju interpretirani kroz leću guru bhakti: Gospodove lile postaju prepoznatljive kroz iskustvo s Gurujijem. Za predanike, Guruji je božanskost koja ih održava pravima i iskrenima. On je taj koji transformira filozofiju u stvarnost.
Živimo u vremenu u kojem su svjetovno, racionalnost i ateizam trendovi u porastu. Hinduistički sveti tekstovi i riječi prijašnjih acharya nemaju po sebi isti autoritet u svjetovnom kontekstu. Ako vaishnavizam i predaničke tradicije trebaju procvjetati, tada je potreban novi pristup. Ljude sve više odbijaju strogi religijski ideali, a u isto vrijeme, prisutna je epidemija nihilističke depresije. Ljudi čeznu za svrhom, značenjem i ljubavlju. Za one koji iskreno žele znati postoji li Bog, za one koji istinski žele koračati putem koji će ih odvesti iznad, Paramahamsa Vishwananda je Učitelj našeg doba koji upravo to daje.
Izvorni tekst na engleskom pročitajte ovdje.
