Prije svega, što je darshan? Jednostavno rečeno, darshan je blagoslov koji dobivamo od svetaca i prosvijetljenih duhovnih učitelja. U Indiji ljudi putuju na velike udaljenosti kako bi imali priliku primiti ovaj blagoslov.
Dakle, natrag do mog prvog darshana s Paramahamsom Sri Swamijem Vishwanandom. U 2014. godini već sam bila na duhovnom putu i zadovoljna putem koji sam slijedila. Ipak sam trebala promijeniti neke stvari u svom životu koje nisu dobro funkcionirale pa sam počela prisustvovati događajima iz različitih tradicija kako bih mogla bolje cijeniti put na kojem sam bila.
Jednog dana otišla sam na sajam joge, a jedna predanica stavila je ispred mene letak za darshan i upitala me znam li Swamija Vishwanandu. Njegova slika me očarala. Sve vrijeme dok je pričala, nisam je ni pogledala. Slušala sam pažljivo, ali jednostavno nisam mogla skinuti pogled s fotografije Paramahamse Vishwanande.
Otišla sam kući i pročitala malo više o tome što je darshan i registrirala se. U mjesecu prije darshana nekako sam se osjećala uzbuđeno i također pomalo nervozno. Nikada nisam upoznala prosvijetljenog učitelja pa nisam znala što očekivati. Čitamo knjige koje pričaju priče o svetcima, ali susret s jednim je zapravo sasvim drugačiji.
U promotivnim materijalima bilo je rečenica poput: „On će vam pružiti iskustvo božanske ljubavi koju ste spremni primiti”, tako da sam na dan darshana radila intenzivne vježbe joge kako bih bila spremna primiti ono što bi mi On mogao dati ?
Sjećam se dolaska na mjesto događaja i unatoč tome što se nisam osjećala posebno povezanom s bilo kim od prisutnih, osjećala sam se kao kod kuće. Čak sam osjećala da je publika toliko raznolika da bi nam bilo vrlo teško da se ikada negdje drugdje susretnemo. Energija je bila živahna. Bilo je toliko entuzijazma i iščekivanja.
Odjednom su ljudi počeli pjevati na jeziku koji nisam razumjela i sjećam se da sam bila tužna što nisam znala tekst i pjevati.
Napokon je stigao.
Bilo je smiješno, jer očito sam imala ideju kako prosvijetljeni učitelj treba hodati i ponašati se, a kad sam ga vidjela kako hoda hodnikom, osjetila sam da hoda tako normalno. Izgledao je tako normalno (unatoč indijskoj odjeći)!
Ali jedna stvar je bila intrigantna, osjetila sam da ga moje srce već poznaje, ali nisam mogla prepoznati njegov vanjski izgled (možda kao da netko blizak nama napravi plastičnu operaciju, tako da prepoznamo osobu, ali ne i lice).
Počeo je govoriti o Krishni i o božanskoj ljubavi, kako je to ono što je doista važno i nešto iznutra je kliknulo. Ne mogu objasniti, ali bila sam kod kuće.
Darshan je trajao 8 sati (darshani u Portugalu privlače puno ljudi) i tokom 8 sati sam plakala, ne s malo suza, već jecala. Zašto? Pa, osjećala sam se kao da je upalio svjetlo u sobi moga srca i sada sam mogla vidjeti prašinu koja se nakupila i kako sam zloupotrebljavala ono što mi je Bog dao, kako je ono što sam do tada nazivala ljubavlju bilo vrlo mali dio i iskrivljena verzija čiste božanske ljubavi. I donijela sam odluku da ću od tog dana promijeniti način na koji živim svoj život.
Budući da je moj um bio toliko zbunjen, ispitivala sam sebe: „Tko je Swami Vishwananda za mene? Je li on moj guru?” Gledajući unatrag, bilo je jasno da jest, ali kako mi je nedostajalo iskustvo o tome kakav je susret s vlastitim guruom, odbacila sam to jer je moje iskustvo bilo drugačije od onoga što sam čula. Ne mogu reći da sam osjetila eksploziju ljubavi kad sam upoznala svog Gurudeva ili dok sam primala darshan, ali zasigurno je to bilo duboko iskustvo.
Od tog dana, uvijek sam osjećala da mi je On u svakom trenutku blizak, a situacije koje su mi bile teške, odjednom su postale vrlo jednostavne za rješavanje, a sve zbog Njegove prisutnosti u mom životu.
Malo sam znala što je guru. Znala sam važnost gurua u duhovnom napredovanju, ali susret sa svojim Satguruom je izvan bilo kojeg opisa. Ljubav, briga koju pokazuje prema svojim predanicima, žrtva koju je spreman učiniti, koliko nas prihvaća i podržava, shvatit ćete tek kad osjetite.
Kad bismo spoznali samo tračak važnosti gurua u našem životu, posvetili bismo sve samo da ga nađemo.
I možemo razgovarati o blagodatima (kojim se sigurno krećemo kroz život…), ali na kraju je ljubav ta koja spaja predanika i gurua. To nije posao u kojem donosimo popis svih prednosti koje dobivamo.
Ako se potrudimo, veza i ljubav svakodnevno će se produbljivati. Trebamo samo uložiti svoj trud i povjerenje kad On želi ukloniti ono što nam više ne služi.
Jai Gurudev!
Anjali Dasi, Portugal
Izvorni tekst na engleskom pročitajte ovdje.
