PITANJA I ODGOVORI UŽIVO IZ NJEMAČKE
ASHRAM SHREE PEETHA NILAYA, 5. travnja 2020.

Današnji satsang sadrži odgovore Paramahamse Vishwanande o svrsi molitve, ostvarenju Boga nasuprot Božjem utjelovljenju, biti roditelj djeteta ili njegov rob te o iskustvu gopika da ljube Boga.

Jai Gurudev svima!

Dakle, dobrodošli u Shree Peetha Nilayu! I ovdje sam u karanteni, naravno u samoizolaciji. Jučer je bilo nevjerojatno vidjeti dok sam odlazio iz Vrindavana koliko je svugdje prazno. Cesta je bila potpuno prazna, osim policijske kontrolne točke.

Ali bilo je jako lijepo jer, kao što sam rekao na početku satsanga u Vrindavanu, oni imaju ideju da su zapadnjaci odgovorni za donošenje koronavirusa u Indiju. Zapravo, na neki način nisu pogriješili jer su prvi među žrtvama koronavirusa bili Talijani koji su došli iz Italije u Indiju, tako da su većina prvih slučajeva bili Talijani. To je toliko utisnuto u svijest ljudi da su u određenom strahu. I to sam vidio jučer kad smo se vozili i policija nas je zaustavila. Prve dvije kontrolne točke bile su u redu, rekli su: „Dobro, u redu, pusti ih.” Kod treće kad smo se zaustavili, glavni policajac je zatražio dokument. Dakle, vozač je dao papir, a iza njega je drugi policajac rekao: „Gospodine, molim vas, ne dirajte papir!“ (Kako ćete vidjeti bez dodirivanja papira?) Dakle, pustio nas je.

Zračna luka bila je potpuno prazna pa nisu ni mnogo pregledavali. Iznenađujuće, mogli smo ponijeti veliku bocu vode unutar aviona. U avionu su bili neki Nizozemci i čim su nas vidjeli, pomislili su: „O, moj Bože”. Jedan od njih rekao je Swamiju Revatiju: „O, cirkus se vraća”, ili nešto slično, znate. Ali možete vidjeti kako se u ljudima pokreće strah tako da oni prestanu razmišljati, prestanu rasuđivati. Često to vidite. Ne samo sada. Kad pogledamo svijet, vidimo zašto ljudi ne razmišljaju pravilno: to je zbog njihovog straha.

Ali imali smo divno putovanje, zapravo, natrag do Shree Peetha Nilaye. I bilo je lijepo vratiti se ovdje; zrak je tako lijep i zaista je lijepa tišina ovdje. I u Vrindavanu je bilo vrlo tiho; bilo je jako lijepo i slatko jer ste mogli čuti pjev ptica i sve. Dakle, općenito nije bilo tako loše; zapravo, bilo je divno. Vidite kakva priroda postaje, prelijepo je.

Koja je svrha naših molitvi za pomoć kod katastrofa i bolesti ako je sve volja Božja? Naročito je čudno ako se molimo za druge bhakte koji su ionako pod Tvojom zaštitom. Ima li to smisla?

Slično je pitanje bilo postavljeno nedavno. Vidite, čin molitve je čin dobre volje i dobrih želja u kojem zaboravite na sebe. Razmišljate o nekom drugom. Da li je na molitvu odgovoreno ili ne, nije važno. Istina je da je sve Gospodova volja; sve je volja Giridharija. Kao što je rečeno, niti jedan list se ne pomakne ako On neće. Ali kao ljudsko biće imamo i određeni osjećaj prema drugima, i zbog tog osjećaja za druge, čak i ako znamo za to, to nas dirne.

Možda znate, o da, mi smo atma, mi smo vječni. Sve je jednako u atmičkoj formi, ali ipak, kad netko vama drag prijeđe na drugu stranu, osjećate, neću reći gubitak, ali osjećate određenu bol u sebi. To nije zato što vam nedostaje osoba, već zato što ste ljudsko biće, brinete za druge ljude. Zbog tog ljubavnog odnosa, radite stvari poput molitve, poput jape; nije da vas nije briga za njih.

Dakle, molitva i znanje da se Gospod brine o svemu, ovo dvoje ide ruku pod ruku. Što biste zapravo izgubili ako molite za nekoga? Gubite li nešto? Ne gubite ništa! Zapravo u stvarnosti nešto dobivate, jer taj blagoslov, taj nevidljivi blagoslov koji vam duša te osobe daje dok prima tu molitvu, to nije vidljivo oku. Ta je duša dio samog Bhagavana, zar ne? Dio Njega.

Kada izgovarate svoju molitvu i prinosite molitvu za bhaktu, ljudima kojima je to potrebno, atma koja boravi u njima daje blagoslov. Dakle, vrlo je divno imati pozitivno razmišljanje, molitvu za nekoga. A to ohrabruje i vas da budete pozitivni. Pomaže vam da ostanete u tom stanju pozitivnosti. Recimo da netko ima problema: netko je bolestan. Umjesto da se pridruže osobi u toj boli, što vrlo često ljudi čine… kao kad odlaze vidjeti nekoga tko je bolestan, sjede tamo i postanu jadni, grčevitog lica i plaču s tom osobom. Umjesto da uzdignu raspoloženje te osobe, oni sjede ondje i plaču: „Oh!“ U stvari, oni to ne rade za tu odobu, oni to rade za sebe jer misle da osjećaju taj gubitak. Ali umjesto da budete tako jadni, trebali biste uzdići raspoloženje te osobe. To daje više moći i snage i drži vas u pozitivnom stanju i pozitivnom raspoloženju. Kad ste u tom pozitivnom raspoloženju, to možete zračiti drugima.

Imam primjer koji uvijek ispričam: Ako odete k liječniku te on sjedi s vama i počne plakati s vama, mislite li da će vam liječnik moći pomoći? Nikada vam neće moći pomoći. Ali liječnik je dao zakletvu: „Bez obzira na sve, moram pomoći toj osobi, tako da ako sjedim i plačem s tom osobom, nikad joj neću moći pomoći. Da bih pomogao toj osobi, moram biti jak i moram biti u svojoj snazi, i onda mogu pomoći nekome drugom.”

Dakle, molitva vam pomaže da budete u tom pozitivnom stanju i da ojačate, ne osobu, prvo vas ojača. To vas učvršćuje u uvjerenju, jača vas iznutra, jača vas na način na koji funkcioniraju vaš um i vaš intelekt. Dakle, molitva je uvijek dobra i potiče vas da znate da je, kao što ste rekli, sve Gospodova volja.

Ali iako znate da je sve Njegova volja, koliko možete prihvatiti Njegovu volju? Vrlo često ne možete prihvatiti volju Božju. Da, možemo reći: „Da, možemo to prihvatiti, to je u redu”, ali vrlo često prihvatiti volju Božju, to je vrlo sjajna izjava. Morate biti u stanju uma kako biste to mogli prihvatiti. Kad ste u tom stanju uma, to je lako. Znate, to nije samo puka izreka: „Da, prihvaćam Božju volju”, „jer On čini sve.” Znati da On zaista stoji iza svega? To je kroz snagu molitve. Držite se te pozitivnosti i uzdignite svoju svijest u ono stanje u kojem stvarno i čvrsto možete vjerovati da je On tu.

Htio bih pitati je li biti bogoostvaren i [biti] utjelovljenje Boga ista stvar? Trebamo li sve bogo- ostvarene ljude smatrati samim Bogom?

O.k., odgovorit ću samo na prvi dio tog pitanja. Svi mi imamo dio Božanskog u sebi. Bogoostvarena duša, bogoostvarena osoba, nije isto što i utjelovljenje. To su dvije različite stvari, jer bogoostvarena osoba prolazi kroz fazu evolucije koja je oslobađa od karme i pročišćava sebe, pročišćava svoj um, svoju svijest, intelekt, svoje tijelo i tako dalje. Kada se sve ovo očisti, tada počinju sjajati božansku svjetlost.

Dok je utjelovljenje božansko, potpuno ili djelomično, amsha-avatar. Dolaze s određenom svrhom. Nema nikakve veze s karmom; dolaze ovamo da uzdignu i oslobode one koji su dostigli stanje samospoznaje. Dolaze im kao podsjetnik da moraju postići Boga. Dakle, bogoostvarena bića su ona koja su dotaknuta tom milošću utjelovljenja i imala božansku viziju te milosti i ona su oslobođena.

Kako najprije znate da su oni bogoostvareni? Ne znate. Ne možete to reći jer je netko odjeven na određen način ili vam govori tako lijepe stvari da su bogoostvareni. Mnogi su samo profesori ili učitelji koji vam pomažu na vašem putu, ali ne mogu vam dati to ostvarenje.

Utjelovljenje, jagadguru, satguru, mogu vam dati to ostvarenje kad budete spremni. Ako niste spremni, zašto bi vam to dali? Nećete se moći nositi s tim. Arjuna je sam rekao: „Gospodine, otkrij mi svoj kozmički oblik“, znate, „ali samo ako vidiš da sam spreman.“ Pogledajte koliko je mudar! On nije netko koji kaže: „Ok, slušaj, spreman sam, možeš li mi se otkriti?” To su dvije različite stvari. Jasno je upitao Bhagavana Krishnu: „Budući da imaš veliku viziju, znaš jesam li spreman ili nisam. Ne znam jesam li spreman ili nisam. Ako smatraš da sam spreman, otkrij mi to.”

Dakle, Bhagavan, ovaj kozmički oblik, zna. On sjedi u tebi. Mislite li da postoji ikakva akcija s vaše strane koja će Ga natjerati da vam se otkrije? Ne, ne, ne, ne, ne. To se događa automatski. Kad vidi da ste spremni, otkrit će vam se, znate? Ne poput nekih “svetaca” iz drugih religija. Čitao sam o nedavno kanoniziranoj svetici koju neću spominjati, ali tijekom svog života učinila je mnogo dobrih stvari, ali na kraju svog života imala je sumnju; sumnjala je čak postoji li Bog i gleda li je. Ta joj je sumnja bila u glavi. Ima dobrih ljudi, ali ne bih je svrstao u sveticu. Bila je dobra žena koja je pomagala mnogim ljudima, a puno ljudi je i nadahnula. Slično tome, mnogi dobri ljudi na ovom svijetu nadahnjuju i pomažu drugim ljudima, ali to ne znači i da vam mogu otkriti Boga. Također je vrlo važno to prepoznati.

Pa, kako biste to prepoznali? Prvo, samo kad ste ponizni. Kroz svoje obrazovanje, znanje, sve te stvari, ne, stvarat ćete prosudbe. Ali samo poniznošću to ćete prepoznati. I to je prepoznavanje kroz vaše srce, ono što osjećate u njemu onog trenutka kada sretnete nekog svetca, onog trenutka kada sretnete realizirano biće ili sretnete utjelovljenje, postoji izvjesno znanje bez ikakve sumnje: „On me može osloboditi”, ili „Ovaj mi može pomoći da postignem oslobođenje; ovaj mi može pomoći da dostignem Gospodova lotosova stopala.”

Ali kad sretnete inkarnaciju, imate taj trenutni osjećaj: „Ovaj je drugačiji od svih ostalih. On sja različitim svjetlom.” I to je avatar. Dakle, put avatara potpuno se razlikuje od puta svetca ili ostvarenog bića. Pokušaj razumijevanja umom koji se još nije predao vrlo je težak jer ćete uvijek doći do točke svog ograničenja; um i intelekt funkcioniraju na ograničen način. Ovdje govorite o nekome koji je beskonačan. To je vrlo komplicirano razumjeti umom. Zato sam rekao sa sviješću, jer kada vaše srce otkrije, vaše srce zna, sjedište vaše duše zna. Kad vaša duša iznutra to prepozna, ta duša u potpunosti šalje energiju unutar vašeg tijela. Svaka stanica vašeg tijela počinje vibrirati. Ono što vibrira je sam život. Bez života, da niste ovdje, ništa ne bi postojalo. Mislite li da bi vaše oči imale moć vidjeti, vaš bi nos imao moć njušiti, uši bi imale moć slušanja, vaš bi um imao moć razmišljanja, vaš bi intelekt djelovao? Ne, ne, to je samo kroz život Pa, kad taj život, ona atma koja je u vama, prepozna: „Ovo je moj Gospod”, unutra je drugačija energija.

Koja je razlika između ljubavi prema svojoj djeci, vršenja dužnosti roditelja i biti rob svojoj djeci?

U redu, obavljajući svoju dužnost kao roditelj, doveli ste svoju djecu na Zemlju, nisu tražili da se ovdje rode. Željeli ste djecu, imate ih. Što znači da morate preuzeti određenu odgovornost da se brinete za njih, da ih pazite, obrazujete, da postanu bolja ljudska bića.

Dakle, pitanje je kako ne biti rob njima? Prvo ih podsjetivši da ste roditelji i vi ste taj koji ih uči. Oni od vas uče ne samo što im govorite, već i iz vaših postupaka. Vaša djeca uče od vas ne samo ono što im govorite već i slušanjem onoga što govorite. Ako im kažete jednu stvar, a zatim radite nešto drugo, što ćete ih od toga naučiti? Oni će naučiti kroz akcije; djeca uglavnom uče ne ono što im govorite, već ono što vide i što opažaju. Kroz to oni uče. I ako vide da ono što ih učite, samo im govorite (jer ono što govorite će ući ovdje (u jedno uho) i izaći kroz drugo uho)… Svojim postupcima prema njima i između sebe, morate im dati pravi primjer.

Ovaj treći dio pitanja nije biti rob, što znači da ne treba uvijek reći da, da, da. Znate da djeca, naročito kad su mala, imaju sklonost kontrolirati svoje roditelje. Upoznao sam mnoge parove čiji je odnos postao toliko loš nakon što su dobili djecu, a neki od njih su postali i divni.

Pitao sam parove koji imaju djecu: „Zašto vam je odnos bio loš?“ Parovi su odgovorili: „Ah, znaš, ona posvećuje toliko pažnje samo djetetu, ne i meni.“ Prije nego što ste dobili dijete, pažnju ste posvećivali svom mužu, a muž je vama posvećivao pažnju. Ali kada se pažnja usmjeri na dijete, tada vaš odnos nije više dobar.

Djeca se često igraju na to emocionalno ucjenjivanje jer znaju gdje ste slabi pa će koristiti bilo koju vrstu slabosti ​​jer žele vašu pažnju. Oni misle: „U redu, ako se ponašam na taj način, privući ću njihovu pažnju.” Dakle, počinju se ponašati na taj način. Naravno, kad se ponašaju na taj način od početka, vi ste odgovarali na ono što su htjeli, to će se nastaviti. Onda ste im na raspolaganju. Dakle, oni će vas natjerati da plešete na njihovu melodiju.

U međuvremenu vidite da se vaš odnos prema partneru pogoršava. Pogotovo s bračnim parom koji nije mogao imati djecu pa kad dobiju dijete, umjesto da dijete nauče da raste iz njihovog primjera, puštaju dijete da dominira u njihovoj vezi. Tada postaje vrlo teško i na to morate paziti.

Jednom je bio jedan starac i njegova supruga i slavili su rođendan. Kći se vratila kući sa suprugom i djecom. Kćer je toliko pazila na dijete, a dijete je bilo tako nestašno. Pa je otac rekao majci: „Moram razgovarati s njom.” Dakle, jednog dana nazvao je kćer i njenog muža i pitao ih: „Tko je najvažnija osoba u tvom životu?”

Kći je rekla: „O, moje dijete je najvažnija osoba u mom životu.”

Pitao je svog zeta, a on je rekao: „Moje dijete je najvažnija osoba u mom životu.”

Tada je otac rekao: „Slušajte, neću vam reći kako da pazite na svoju djecu, ali primijetio sam da između vas dvoje postoji određeni nesklad pa sam vas zato pitao tko je najvažnija osoba u vašem životu. Oboje ste odgovorili da je dijete najvažnija osoba.” A onda je otac rekao: „Slušajte, to je pogrešno. Najvažnija osoba u vašem životu trebao bi biti vaš bračni partner.“

Tada su bili malo zbunjeni.

Zatim je nastavio i rekao: „Gledajte, 60 godina sam sretno živio s vašom majkom jer se volimo, a i kad su djeca bila tamo, nikad se nismo prestali voljeti, brinuti se jedno o drugome, jer djeca moraju učiti od svojih roditelja; oni će naučiti kroz ono što vide.“ Dakle, on je rekao svojoj kćeri: „Najvažnija osoba u vašem životu između vas dvoje si ti njemu, on tebi. I djeca će naučiti iz toga, po onome što podijelite jedno s drugim, onome što im pokažete. Oni će naučiti i rasti s tim.”

Isto je i u tvom životu. Morate brinuti o svojoj djeci, morate paziti na njih, morate ih slušati, ali morate dati primjer da i oni trebaju naučiti da vas slušaju. Ne tako da im kažem: “Oh, moraš slušati kad nešto kažem”, ne. Postavljajući primjer, vi kao roditelji slušate ih. Poštovanje dolazi iz oba načina, a slušanje također dolazi iz oba načina.

Možeš li objasniti kako su se gopike usredotočile na Krishnu dok su obavljali svoje dužnosti? Koju su bhavu doživljavali? Radeći svakodnevne dužnosti da ugode i služe Bogu, videći Njega u svemu je više dasya-bhakti dok su gopike bile u maha-bhavi, pa kako su to doživljavale u svakodnevnom životu?

Prvo moramo shvatiti da kada govorimo o gopikama, gopike nisu bile normalna ljudska bića. Bile su veliki mudraci koji su se utjelovili da služe svom voljenom Gospodu. Gopike su već bile uzdigle svoju duhovnost. Da bi bile sa samim Gospodom i radilei takvu lilu s Njim, one moraju biti izvan koncepta ljudskog bića.

Kao što znate, kad su Rama i Lakshmana putovali i prolazili pokroz ashrama gdje su mudraci meditirali, ti mudraci su bili djeca Agni-deva. Meditirali su na Vrhovnog Gospoda da Ga imaju. Kad su Rama i Lakshmana prolazili pokraj, prepoznali su istog Gospoda kojeg su štovali da budu s Njim. Bio je tamo osobno! Dakle, svi su bili ispunjeni ovim madhurya-bhavom. Počeli su trčati prema Njemu da ga prigrle jer nisu imeli pojam muškog i ženskog; kad atma prepozna paramatmu, spol potpuno nestaje. Trčali su da Ga zagrle, da budu s Njim, da skoče na Njega, zagrle Ga! U tom ih je trenutku Rama zaustavio i rekao: „Ne, stani! U ovom utjelovljenju sam već oženjen, tako da ne mogu ispuniti vašu želju. Ako želite biti sa mnom, ispunit ću vam tu želju u vašem sljedećem životu.“

Dakle, svi su bili utjelovljeni kada je Bhagavan odlučio doći u obliku gospoda Krishne. Da ispune tu želju, onu duboku želju, biti s Gospodom na intiman način, došao je Bhagavan, a oni su došli kao gopike. Pa, kad je Bhagavan bio tamo, mislite li da Ga atma nije prepoznala? Atma je gorjela od te želje unutar njih. Što god učinili, odnosilo su se na njihovog voljenog Gospoda, ništa drugo. Ovaj svijet nije bio važan. Oni su već bili prevazišli ovaj svijet. Tijekom mnogih života prevazišli su ovaj svijet. Njihova jedina želja bila je samo služiti samom Bhagavanu.

U 10. poglavlju, u 3. stihu, Bhagavan Krishna je rekao: „Oni smrtnici koji Me znaju da sam nerođen, bez početka i Gospodar svijeta, oni nisu obmanjeni i oslobođeni su svih grijeha.” Samo uzmi ovo i pogledaj gopike. Ove gopike su prepoznale da je to Vrhovni Gospod. To nije samo prepoznavanje samog uma: „O da, on je Gospod.” Ne, to je duboka intimnost. Nekog upoznajete u dubokoj intimnoj vezi koju imate s tom osobom. Bez te duboke intimne veze s tom osobom, ne poznajete je. U odnosu koji su imale prema voljenom Gospodu, prepoznale su Ga u svemu. Znaš, On je taj koji je Svevišnji Gospod, koji je nerođen. On je bez početka; On je samo svevišnje biće. Njihovi umovi nisu bili obmanjeni ograničenjem normi i nisu ih obmanule sumnje ili bilo što drugo, to su nadišli.

Bhava u njima bila je bhava ljubavnice koja ne prepoznaje ništa drugo osim svojeg Voljenog. Duboko u sebi znale su da moraju vršiti svoju dužnost, ali njihov je um bio na samom Gospodu. Bile su usredotočene na Jastvo. One su bile samoostvarene i ovdje je Bhagavan došao i rekao: „U redu, vi Me želite u potpunosti, čak i ako ste samospoznate, ovdje je bogoostvarenje.” To je to jedinstvo, ta prisnost, između onog koji je samospoznat i voljenog Gospoda. Vrlo često ljudi brkaju samoostvarenje i bogoostvarenje. Oni misle da je: „U redu, postigao sam samoostvarenje.“ Da, u svojoj sadhani ste dostigli samoostvarenje, ali bogoostvarenje Njegova je milost. Čak je i samoostvarenje Njegova milost u dubini stvari, jer ako On to ne želi, neće se dogoditi.

Kad netko postigne samospoznaju, time nije završeno putovanje. Putovanje se nastavlja. To traje sve dok ne postignete onaj uzvišen odnos, onu duboku bliskost sa samim voljenim Gospodom. Gopike Vrindavana i mnogi svetci imali su ovaj duboki prisni odnos s Njim. Zato su Ga mogli opažati u svemu što su radili. Vidite, oni su Ga postavili na prvo mjesto. „Ne želim ništa drugo, samo Njega, ništa drugo.“ Ova jednousmjerenost koju su održavale učinila je njihovog voljenog Gospoda stvarnim u svemu, ne samo kad je bio tamo, nego u svemu što su činile, vidjele su samo Njega. To je poput nekoga tko je ludo zaljubljen: što je u mislima ljubavnika? U mislima ljubavnika je uvijek voljena osoba. „Gdje je ta osoba? Gdje je on? Gdje je ona? Zašto me ne zove? Zašto…?” Uvijek gledate u telefon deset puta, sto puta dnevno. Intenzitet toga čini da gopike vide svoga Gospoda u svemu, ali s istom čežnjom: „Kada će mi On dati sebe?”

Jako je duboko ulaziti u to jer ovdje nije samo ona ostvarena duša koja traži od Bhagavana da se otkrije, već ista čežnja dolazi od samog Gospoda koji čezne biti s njima. Dakle, to nije jednosmjeran odnos; to je dvosmjeran odnos u kojem Bhagavan omogućuje sve kako bi došao. To je tako lijepo vidjeti, da sam Vrhovni Gospod dolazi radi predanika… koji dolazi onima koji imaju duboku čežnju za Njim.

Jako je duboko ulaziti u to jer ovdje nije samo ona ostvarena duša koja traži od Bhagavana da se otkrije, već ista čežnja dolazi od samog Gospoda koji čezne biti s njima. Dakle, to nije jednosmjeran odnos; to je dvosmjeran odnos u kojem Bhagavan omogućuje sve kako bi došao. To je tako lijepo vidjeti, da sam Vrhovni Gospod dolazi radi predanika… Dolazi onima koji imaju duboku čežnju za Njim.

Jai Gurudev!

Izvorni govor na engleskom pročitajte ovdje.

X