PITANJA I ODGOVORI UŽIVO IZ VRINDAVANA
SHREE GIRIDHAR DHAM ASHRAM, 26. OŽUJKA 2020.

U današnjem satsangu putem prijenosa uživo Paramahamsa Vishwananda odgovarao je na pitanja o brzini Njegovog mantranja, kultiviranja poniznosti, iskustvima sa swamijima i o tome tko je ili što je Bog.

Jai Gurudev svima!

Dakle, vidite, kao što sam rekao, svijet postaje paranoičan, a paranoja je zaista ušla u glave svih. Čak i ovdje u Vrindavanu, ljudi, vlasti, pomalo postaju ‘ludi’. Ako znate indijsku birokraciju, sve se vrti oko papira, papira, papira; ako im date jedan papir, sutra će zatražiti drugi papir, no sutra će opet doći, i sljedeći dan, tražeći još papira. Kao da morate stalno tiskati papir i stalno im ih davati. I, naravno, vidite, to se događa i zbog susjeda, jer ovdje imaju određeni mentalitet da su zapadnjaci, stranci, uzrok koronavirusa u Indiji; možda je dijelom i istina, ali vidite, oni stavljaju sve u istu kutiju. I kad god vide strance, vide „koronavirus“.

I nažalost to nije samo ovdje. U Njemačkoj, također u tamošnjem ashramu. Kroz sve ove godine pridržavali smo se svega što vlada kaže i onoga što kažu susjedi (kad god se žale), ali ipak, oni i dalje imaju problema s nama. Dakle, vidite, ljudi vole svoje probleme, vole svoju brigu, vole svoj strah. Umjesto da se raduju i da su sretni kad vide sretne ljude, nisu sretni zbog toga. Oni traže kako da budu jadni i zato mislim da im je Bhagavan trenutno dao nešto zbog čega mogu biti nesretni. Pa, što učiniti? Zbog toga smo imali nekih problema; zato je satsang bio malo odgođen. Ali vidite kako je to, ljudi su ljudi. Gledajte, danas nosim lijepu majicu Shive, a na glavi Shive je Krishna, a iznad je Sriman Narayana. Mislim da tu moramo biti. Kao i Shiva, njegov je um stalno na Narayani, tako se mi ne bismo trebali gnjaviti s tim ljudima. Dakle, ovo je mali sažetak onoga što se događa ovdje i u ashramu u Njemačkoj!

Kad ste nam zadali 16 krugova jape, rekli ste nam da to ne činimo brzo. Gledam prijenos uživo i vi to radite tako brzo. Je li to zato što ste jako usredotočeni ili je nešto drugo?

Zapravo, dok ponavljamo, ja ne ponavljam „Om Namo Narayanaya“. Ponavljam: „Vitthala, Vitthala, Vitthala, Vitthala.” Zato to ide brže! Vidite, kad ponavljam, moj um vidi viziju Vitthale i Rakhumai. Dakle, njihova vizija je preda mnom. Zato imam interakciju s njima. Zbog toga mogu ponavljati [tako brzo].

Normalno, čak i ako ne ponavljam, to nije važno jer ih se sjećam u svakom dahu. Ovo ponavljanje ne radim za sebe, već za sve vas. A isto tako da vas nadahne da svakodnevno pjevate ime Božje. Ovdje se svugdje, kao što rekoh s početka našeg satsanga, neprestano podsjećamo na Božju prisutnost u našem životu. Dakle, bilo da ponavljam brzo ili sporo, to radim s istim stavom i vjerom kada idem i radim svoje druge stvari iz svakodnevnog života. Dakle, rekao sam da ponavljam, jer svi vi, morate naučiti smiriti svoj um; ali u mom umu nema ničega, tako da se nema što smiriti! Dakle, mogu ponavljati, mogu vrištati Njegovo ime, trčati, nije važno sve dok ponavljam ime Gospodovo. I za vas je isto. Možete ponavljati ime Bhagavana, kako god osjećali dok god ga izričete s vjerom i predanošću; to je najvažnije. Ako ponavljate i nemate vjeru u ono što ponavljate, naravno, to će još uvijek imati određeni učinak na vas. Ali s vjerom to pojačava božanska imena i daje tome tako veliku moć, a to je najvažnije. Zapravo, stvarno uživam. Čekam to vrijeme, očekujem vrijeme, kada će biti 16:15, tako da mogu sjediti i ponavljati sa svima vama, stvarno!

 Koji je najbolji način njegovanja poniznosti?

Vidite, da je poniznost poput kilograma riže, mogli biste samo otići u dućan i kupiti je, bilo bi puno lakše. Vrlo često kada ljudi govore o poniznosti, oni govore o poniznosti kao da je to zrno riže, da jednostavno možete otići u dućan i kupiti je: „O, da, vrlo sam ponizna“. Ne! Poniznost je cjeloživotni proces za vježbanje. Nije od jednog do drugog dana. Nije kad kažete: „Ja sam ponizan”, da postajete ponizni. Transformacijom kako vidite sebe, probudit će se poniznost. Ako ste puni ponosa i ega, mislite li da će se poniznost probuditi? Možete reći: „Ja sam ponizan, ponizan sam, ponizan sam. “

Vidio sam toliko mnogo ljudi koji misle da su vrlo ponizni, ali u stvarnosti kad razgovarate s njima, oni stalno govore samo o sebi. Ne govore o Bogu, ne govore o bilo čemu drugom, već samo o tome koliko su sjajni, koliko stvari imaju i vrlo često sebe nazivaju poniznima. Dakle, poniznost je vrlina da što dublje uđete u sebe, to ćete više shvatiti da morate biti ponizni. Čitava ekspanzija stvari i ono što vas čini arogantnim je ono što mislite, vidite? Što više mislite da nešto znate, više postajete arogantni. Ali što više mislite da morate još puno naučiti, to će vas više učiniti poniznim.

Učenje nikad ne završava. Od prvog trenutka kada udahnete, od prvog daha do posljednjeg, učit ćete. Dakle, ovo je poniznost: kad zaboravite na ono što znate o sebi. Reci da ne znaš ništa i pogledaj u sebe i vidi to, ne samo da izgovaraš to, ne samo puke riječi, prazne riječi, već značenje toga, da kad pogledaš sebe, znaš li tko si? Poznajete li sebe? Čemu onda sve te glamurozne riječi koliko si sjajan, kako si divan, znaš? Sva ova veličina, sva ta veličanstvenost, i jednim klikom Gospod to može oduzeti. I ovo je isto trenutak. Vidite što se događa u svijetu, gdje taj virus sve čini poniznima. Od najvišeg do najnižeg svi postaju ponizni. Svi se podsjećaju na život. Pa, zašto biti arogantan kad ćeš sve ostaviti ovdje i otići? To je jedna stvar koju nikad nisam razumio: zašto se ljudi moraju ponositi onim što imaju? Dobro je što ste radili, puno ste zaradili, to je vaše. Ali zašto postati ponosan zbog toga? Zašto biti arogantan zbog toga? To možete učiniti i na ponizan način.

U Bhagavad Giti u 12. poglavlju, u 2. stihu, Bhagavan nas podsjeća na kvalitetu koju predanik mora posjedovati. Tu je rekao tri stvari. Rekao je: „Oni koji usredotoče svoje misli na Mene, oni koji Me štuju i oni koji vjeruju u Mene: smatram ih najvećim jogijima.” Oni su na najvišem putu. To su tri jednostavne stvari. Vrlo često na putu predanosti ljudi kažu: „O da, bhakti je vrlo jednostavna, to je za jednostavne ljude.” U stvari, to nije istina.

Kad pogledamo ove tri stvari koje je Bhagavan rekao: „Oni koji imaju jaku vjeru u Mene.” Vjera nije baš tako. Vjera nije, „Oh, vjerujem slijepo u nešto”. Vjera čini da stvari koje ne znate postanu vam poznate.

 „Oni koji Me obožavaju.“ Kad vidimo predanike koji obožavaju božanstva, ljudi iz vanjskog svijeta će pomisliti: „O, Bože, ovi su ljudi glupi!“ Znate? „Ti su ljudi glupi, samo obožavaju kamen ili komad metala.” Ali to nije istina. Vidite, ono što se događa kad obožavate božanstvo jest da vaš um treba na nešto usmjeriti. Ili ga usredotočite na svijet, a vi postajete rob svijeta ili je vašem umu dana određena slika, određen fokus, određeni cilj. Dakle, predanikov um nije usredotočen na sebe, kako bi se povećao njegov ponos i ego. Ne! Usredotočuju se na oblik svog voljenog Gospoda. To je predmet njihovog štovanja. Čak i ako je taj predmet ograničen, da, ali taj um koji je neograničen, um koji je velik, naučio se usredotočiti na taj vrhovni oblik. Jer oblik Gospodov, čak i ako je ograničen na materiju, u stvarnosti ono što ga održava je vjera. Ako vjerujete da je kamen kamen, bit će kamen. Ali ako vjerujete da je taj kamen Bog, on postaje Shivaling. Slično, to vjerovanje, kada netko štuje, taj predmet štovanja postaje jedno žarište i jedna namjera.

Tada je Bhagavan rekao: „A treći su oni koji ‘usredotoče svoj um na Mene’.” Vidite, ovo troje zvuči slično; oni koji imaju vjeru, oni koji Ga pronalaze u predmetu i oni koji svoj um usredotočuju na Njega. Slično je, ali vidite, možemo sjediti u kontemplaciji, možemo sjediti u japamu, ali vrlo često nam um luta okolo. Ali ovdje je Bhagavan isključivo rekao: „Oni koji usmjere svoj um na Mene, to smatram najvećom jogom.”

Dakle, taj fokus nije samo puki fokus. To je fokus u kojem se sva pažnja preusmjerava na jednu jedinu točku. Možemo čitati roman i samo ga proći kao ništa; poput ljudi koji čitaju jedan roman za drugim te ispunjavaju um tolikim stvarima, ali to nema nikakvog utjecaja na njihov život. Mijenja li roman nečiji život? Ne, ne mijenja! Možete čitati stotine; to vam nikada neće promijeniti život. U stvari, to će vas učiniti blesavijim i glupljim, jer tada to pokušavate implementirati u svoj život i mislite da će: „Ah, da, doći će princ na bijelom konju”, i sve ovo. Odatle počinju nastajati svi problemi.

Ali kad se usredotočite na Gospoda, usredotočite se na Njegovu lilu, nešto se drugo u vama probudi. To je razumijevanje samog života. Jer ono što je Bhagavan dao kroz sveta pisma: Bhagavatam, Bhagavad Gitu i tako dalje, govori o vašem putovanju natrag da biste razumjeli tko ste uistinu. Nadiđite taj koncept uma, taj koncept osjetilnih organa, taj intelektualni koncept, ali to se događa samo kroz poniznost. Ne može se dogoditi drugačije. Kada govorimo o ljubavi, cijeli koncept ljubavi, naravno, svi osjećaju i poznaju na određeni način što je ljubav, ali ljubav je sama po sebi vrlo ponizna kvaliteta. Za nešto se odričete vlastite slobode. To je ljubav. To jasno vidite kada su dvije osobe zaljubljene jedna u drugu. Jedno se odriče vlastite slobode ili se oboje odriču vlastite slobode da se međusobno podržavaju kako bi se mogli nositi jedno s drugim.

U posljednje vrijeme zbog ovog koronavirusa neki predanici mi šalju ​​neke smiješne slike, također i neke smiješne video snimke o tome kako je grozno kad ljudi žive zajedno, da se međusobno podnose i što se događa nakon tri ili četiri dana; stvarno je smiješno gledati to. Ali tako je, vidite? To vas čini poniznim. Jutros sam od nekoga dobio kratki video. Muškarac pokušava nešto pitati svoju ženu, a supruga je uzela kaiš i počela ga tući, a na videu je pisalo „Nakon četiri dana karantene“. Dakle, vidite, priroda i dalje čini poniznim svakoga o tome! Postajanje poniznim dolazi na više načina. Sada je cijeli svijet pozvan da postane ponizan, da pronađe vrijeme, da uđe unutra. Stvarno bih volio da ljudi to razumiju jer kao što sam ranije bio rekao, na početku satsanga, da se uvijek trudimo, širiti Ljubav Božiju, ali neće svatko to stvarno razumjeti. Ali to je ono što imamo, pa…

To me trenutno podsjeća na priču o dva susjeda. Mudri susjed, vrlo inteligentan, vrlo bogat, kupio je prekrasan voćnjak i na njemu je imao svoju lijepu kuću. A njegov je susjed bio mrzovoljni starac. Taj je čovjek bio vrlo ljubomoran na svog bogatog susjeda. Dakle, činio je sve da se taj čovjek, susjed sa prekrasnom kućom naljuti i stvarno se jako trudio. Bacio bi smeće, činio bi grozne stvari da maltretira susjeda, sve zbog ljubomore. Jednog dana uzeo je smeće i pred vratima istresao sve smeće i ostavio tamo svoju košaru. Kad je mudri i pametni susjed izašao, ugledao je smeće, i što je učinio? Samo ga je očistio, a onda je uzeo košaru, napunio je lijepim jabukama, a zatim je otišao mrzovoljnom susjedu i pokucao na vrata.

Kad je mrzovoljni susjed čuo kucanje vrata, rekao je: „Da! Spreman sam se boriti s njim, jer napokon je shvatio da se moramo boriti, moramo se stvarno potući da bi on shvatio da sam moćniji i jači od njega.” Dakle, kad je otvorio vrata ugledao je čovjeka s košarom koji mu je predao košaru punu jabuka i rekao: „Slušaj, vraćam ti košaru s onim što imam. Dao si mi ono što ti imaš, ali ja ti dajem ono što ja imam.”

Dakle, vidite, kao da svi daju jedni drugima ono što imaju. Dakle, ako ste ponizni, ono što imate u svom srcu je ono što ćete dati ovom svijetu.

Imao sam i pozitivnih i negativnih iskustava sa vašim swamijima. Ako neko ne slijedi swamijeve smjernice, da li je posljedica ista kao da ne slijede Guruove upute, pošto su oni Tvoji predstavnici? Postoji li uopće posljedica?

Zapravo, nema posljedica, jer su oni nisu vaš guru. Ono što je važno razjasniti jest tko je guru. Ja sam Guru za sve vas. Dakle, slijedite li upute swamija ili ne, to nije posljedica. Ali swamiji su dobili određen zadatak, vidite? I naravno, oni me predstavljaju, tako da im se mora dati određeno poštovanje. Ali ako se počnu stavljati u ulogu gurua i očekuju da će ih ljudi slijediti ili klanjati se njihovim stopalima i jesti njihov prasad i slično – čuo sam mnoge slične stvari – to je potpuno apsurdno. Dakle, predanici trebaju znati da čak i ako primaju inicijaciju od swamija, da sam jedini Guru i za njih ću uvijek biti jedini Guru. Bilo da sam fizički ovdje ili ne, uvijek ću biti Guru za njih. Tako…

Tko je ili što je Bog vama? Možete li, molim vas, podijeliti suštinu onoga što je Bog? U životu sam imao toliko razumijevanja i jednostavno bih volio imati jedno!

Pa, imali ste puno razumijevanja i ako vam to nije dalo ispravno razumijevanje tko je Bog, ne mislim da će ono što ću reći donijeti bilo kakvu promjenu u tvoj životu. Vidite, ljudi vole pojam Boga i vole čuti što i kakav Bog mora biti prema njima. Gledaju kroz mnoge puteve, na mnogo načina, a očekuju da će im netko kroz to reći: „Bog je takav”, a onda će biti sretni.

Jednom je čovjek također prelazio iz jednog ashrama u drugi, uvijek pitajući o svom pitanju, i naravno, imao je određeni odgovor unutar svog uma. Kad odete i postavite takvo pitanje, imate određeni odgovor koji želite čuti. Bog mora biti starac s dugom bradom, vrlo strog i vrlo zastrašujuć. Za neke. Vidite? Nekima se sviđa takav koncept Boga, oh, Bog tu je da ispuni samo njihovu želju. To je poput stabla koje ispunjava želje, kad god, koju god želju imali, vole da kažu: „O, Bože, molim te, ispuni mi tu želju.“ Oni čak ne znaju sluša li Bog ili ne sluša, ali ipak nastavljaju to raditi.

A onda imate druge koji iskreno i istinski posvećuju svoj život upoznavanju Boga. Vidite, očekujete da odgovorim na vaše pitanje: „Tko je Bog?“ Kad bih vam rekao: „Da, Bog je ljubav, bi li to probudilo ljubav u vašem srcu? Ne, ne bi! Vidite? Kad bih vam rekao da je Bog blaženstvo, bi li to probudilo blaženstvo u vama? Ne, ne bi. On će se otkriti samo iskrenom predanošću, iskrenom čežnjom za Njim, iskrenom željom da ga spoznamo. U protivnom, zašto bi se On otkrio? Vi koji prelazite s jednog koncepta u drugi; nastavit ćete se kretati od jednog koncepta do drugog jer vas niti jedan koncept neće usrećiti. Jer, vidite, gubite vrijeme na traženje koncepta Boga, umjesto da gradite svoj odnos s Njim.

Sada će se pojaviti pitanje: „Ali ja Ga ne poznajem, kako mogu izgraditi odnos s Njim?” To bi bilo sljedeće pitanje u vašem mislima. Vidite, kad proučavamo svete spise, svi ne znaju sve. Bog otkriva Sebe. Kad nešto ne znate, idite i učite. Zar ne? Recimo znanstvenici, najprije će naučiti kroz knjige. Zatim će to primijeniti u laboratoriju kroz istraživanje. Tada će nakon toga imati rezultat. Ista stvar, vidite, ako kažete: „Da, želim znati o Bogu, tko je On, kakav je On i tako dalje, ali ipak, ne ulažete nikakav napor, a treba uložiti trud na pravi način. Vidite, ako se potrudite na pogrešan način, naravno, tada ćete imati još više koncepta. U današnje vrijeme kada gledamo ovaj svijet, ljudi često vole samo koncept da budu sretni. Jesu li stvarno sretni? Ne, nisu sretni, ali još uvijek, jer je to ušima ugodno: „Sretna sam, da, sretna sam.“

Ali život ne ide tako, zar ne? U životu morate pronaći pravu sreću. Kada govorimo o Bogu, to nije samo koncept o Njemu, to nije samo puka riječ koja nema snagu. Moramo Ga upoznati, moraju nam se stvarno svidjeti mudraci i svetci, moramo vjerovati da su oni imali odnos s Njim, da su Ga poznavali.

Jednom je ovdje u Indiji bio jedan novinar. Neki ljudi, Varkarisi, šetaju dugo dana do Pandharpura kako bi imali darshan Pandurange. Među njima je bio i jedan starac. Dakle, taj novinar je pitao ovog čovjeka: „Koliko ste godina pješačili do Pandharpura?“ Starac je rekao: „Hodao sam 70 godina. Svake godine cijeli mjesec hodam do Pandharpura da bih imao darshan Pandurange.”

Također, milijuni ljudi hodaju tamo. Ne ulaze u hram da bi imali darshan Pandurange. Oni stalno hodaju ponavljajući: „Vitthala, Vitthala, Vitthala, Vitthala”. Hodaju da imaju darshan samo od kalasha, posude na vrhu hrama. Kad je ugledaju, klanjaju se, vraćaju se natrag. Kakva je to predanost?

Novinar je rekao: „Ali nikad niste vidjeli Pandurangu? Sedamdeset godina hodate!” Ali čovjek je odgovorio: „Da, nikada ga nisam vidio, ali vjerujem da me vidi. “

“Kako možete vjerovati u to?”

Rekao je: „Vjerujem u riječ Sant Dnyaneshwara, Tukarama. Pouzdam se u riječ svetaca, jer oni su Ga vidjeli, bili su s Njim. To je kao kad imate psa, u okolini. Sigurno ste noću čuli psa kako laje. Čut ćete jednog psa kako laje i odmah će svi psi u okolini lajati. Možda je taj pas, jedan pas, vidio lopova. Jesu li svi ostali psi koji laju vidjeli lopove? Ne, nisu, ali vjeruju tom jednom psu koji je vidio lopova da laje kako bi upozorio sve ostale. Oni mu vjeruju. Ako psi mogu vjerovati jedni drugima, ljudi mogu vjerovati u riječ svetaca.”

Dakle, smatram ovo tako lijepim odgovorom, ako vjerujemo u ono što govore svetci, sadhui i gurui, i stvarno pokušamo. Ne kažem da možete primijeniti sve, ali barem se potrudite da izgradite odnos s Guruom i Bogom. Imajte tu milost i to će vam učiniti Boga vidljivim.

Jai Gurudev!

Izvorni govor na engleskom pročitajte ovdje.

X