Istinu je teško shvatiti, ali iskrenost je i jednostavna i sama po sebi razumljiva. Možda ne znam istinu o smislu života, niti tko je Guruji, niti tko sam ja uistinu, ali imam potpuno drugačije povjerenje kad kažem da sam iskren u svojoj želji da mu služim, svojoj želji da Ga upoznam i želji da ga volim.

Napisao: Swami Revatikaanta

Duhovnom Učitelju treba pristupiti pokorno, s opsežnim ispitivanjem i služenjem. Takve ostvarene duše mogu vas uputiti, jer su vidjele Istinu.

Bhagavad Gita 4.34

‘Istina’ i ‘istina’ dvije su vrlo različite stvari. Manja je ‘istina’ ona koju svi znamo, ona koja smo naučeni da govorimo, živimo i slijedimo najbolje što možemo. Promatramo objektivni svijet činjenica i svjedočimo mu s povjerenjem da govorimo istinu. Na taj način istina postaje mješavina naših osjetilnih opažanja i naših mentalnih interpretacija – drugim riječima, mješavina objektivnog, subjektivnog i mišljenja koji se maskiraju kao istina. Navigacija ovim poljem može biti iscrpljujuća i zbunjujuća. U današnje vrijeme postoji toliko mnogo istina koje se natječu, bilo na društvenoj razini, političkoj razini i posebno u vjerskoj domeni.

Svi tvrde da imaju jednu jedinu istinu, a opet nevjerojatno je da milijarde ljudi hodaju ovom zemljom koji nisu u stanju vidjeti istinu recimo kršćanstva ili islama, ili čak našu vlastitu istinu, o božanstvenosti Paramahamse Vishwanande. Tako da netko može razmišljati zašto. S jedne strane, možda ove tvrdnje zapravo nisu istinite, što bi bilo najjednostavnije objašnjenje zašto nisu univerzalno prihvaćene kao takve.

Primjenjujemo znanstvenu metodu; promatramo i analiziramo tvrdnju i pritom otkrivamo da je manjkava. Ali drugi razlog, dublji i složeniji izazov, jest taj što možda nismo opremljeni alatima potrebnim za procjenu zahtjeva za transcendentalnim – za božanstvom. Ne samo da naši umovi i osjetila nisu sposobni izravno opaziti bilo što nematerijalno, već je i duhovna stvarnost zapravo osoba, sam Bog, te stoga nije samo stvarnost koja pasivno čeka naš uspon. Suprotno tome, Bog se proaktivno skriva od nas pokrivajući nas svojom mayom.

Ne otkrivam se svima, ali pokrivam se svojom yogamāyom. Ovaj zabludjeli svijet ne prepoznaje me kao nerođenog i nepogrešivog.

Bhagavad Gita 7.25

Ironično, vrhovna istina nas ‘laže’, prikrivajući svoju istinsku prirodu. Ali zašto je to tako? Guruji nam je iznova i iznova rekao da će Gospodin iskušati našu iskrenost prije nego što će nam se otkriti. ‘Istina’ traži da budemo iskreni prije nego što će nam se pokloniti, dar koji s našeg bića ispire sve laži, iluzije i zablude. I tako, došli smo do najpraktičnijeg i najprihvatljivijeg ‘izraza’ istine koji mi ljudi možemo izvući – iskrenosti.

Iskrenost i istina su i jednake i različite, pomalo paradoksalno. Kao što sam objasnio, istinu je teško shvatiti, ali iskrenost je i jednostavna i samo po sebi razumljiva. Možda ne znam istinu o smislu života, niti tko je Guruji, niti tko sam ja u istini, ali imam potpuno drugačije povjerenje kad kažem da sam iskren u svojoj želji da Mu služim, svojoj želji da Ga upoznam i želji da Ga volim. I tako meni, unutar sustava dharme, stup istine započinje s prepoznavanjem ograničenja ljudskog uma i tijela, naše sklonosti predstavljanju mišljenja kao činjenica i naše sklonosti beskrajnoj raspravi u potrazi za takozvanom istinom. Odbacujući taj besplodni pothvat, tada bismo trebali težiti samo iskrenosti. Koliko smo iskreni u svojoj želji da spoznamo Boga? Da štujemo svog gurua i Njegova učenja najbolje što možemo? I upravo u toj iskrenosti Bog će nam otkriti Istinu.

Izvorni tekst na engleskom pročitajte OVDJE.

X